Saška Veselinov Đoković i Đorđe Đoković venčali su se pre nekoliko dana u crkvi Svetog Marka, a proslavu su napravili u Crnoj Gori, takoreći, slavili su 48 sati krunisanje braka. 

Posle proslave oglasili su se prvi put o samoj organizaciji i tome kako su se tako mladi odlučili na vrlo bitan korak u životu:  

Retko ko se odluči da mu venčanje traje 48 sati, stiče se utisak da ste brinuli da sve zvanice provedu dva nezaboravna dana.

- Pre svega, cilj nam je bio da naše venčanje svi pamtimo zauvek, da ga se prisećamo sa osmesima na licu i da se svi dobro zabavimo. Zato smo odlučili da smanjimo broj zvanica što je više moguće, da zovemo samo članove porodice i najbliže prijatelje. Bila su to dva zaista savršena dana, uz sjajnu žurku, izvođače koji su nas zabavljali, vreme nas je poslužilo, dekoracija i hrana su bile perfektne... Ono što je najvažnije, porodice i prijatelji sa obe strane sjajno su se uklopili, atmosfera je bila pozitivna i vesela i, u stvari, to je ono što je učinilo naše venčanje i celokupno slavlje idiličnim.

Foto: ATA images

 

Da li ste sami organizovali venčanje ili ste to prepustili agencijama, kako to mladenci danas obično rade?

- Od samog početka planiranja venčanja bili smo usaglašeni. Razgovor o tome kako će sve izgledati, koliko će gostiju doći, kakav će dres kod biti, kakvu dekoraciju želimo i gde želimo da se sve to odigra, trajao je svega pet minuta. Podelili smo uloge, ja sam bila zadužena za estetiku, dekoraciju, poklone koji su gosti dobijali, a sadržali su muške i ženske kupaće kostime, šešire i torbe mog brenda, rekla je Saška.

- Do mene je bilo da organizujem muziku, protokol i ono najvažnije - da usrećim svoju mladu i ispunim joj svaku želju. Naravno, pomoć je bila potrebna i neizmerno smo zahvalni svima koji su učestvovali u organizaciji i proslavi naših najvažnijih dana , dodao je Đorđe.

Zašto ste se odlučili baš za lokaciju svadbenog veselja daleko od Beograda?

-Naša želja bila je da građansko venčanje provedemo na bajkovitoj peščanoj plaži i da otputujemo na mesto koje nije daleko, a na kom će naše zvanice moći da ostave sve svoje brige i misli kod kuće i dođu samo s malim koferom potrebne odeće i dobrim raspoloženjem, pa je to bio logičan izbor.

Foto: ATA images

 

Saška, promenili ste nekoliko venčanica u toku dva dana. Koliko je bilo teško odabrati ih i čime ste se vodili?

-Bilo je dosta događaja u toku dva dana, pa sam želela da imam različite haljine. Iskreno, najveći izazov bio mi je dizajniranje venčanice za građansko venčanje u ime mog brenda. Uživala sam u procesu rada, finalni proizvod je stvarno bio savršen i time sam najavila čime ću se baviti u skorijoj budućnosti.

Možete li opisati atmosferu na svadbenom veselju u Crnoj Gori? Prema onome što smo videli na društvenim mrežama, bilo je baš veselo.

- Otkako smo se vratili u Beograd sumiramo utiske i prilično je teško pronaći reči kojima bismo mogli da opišemo kako smo se proveli na venčanju. Kako rečima opisati sreću i zadovoljstvo kada doživiš nešto o čemu si maštao celog života, objasnio je Đorđe.

- Veselje nije stalo puna dva dana, gosti su sve vreme bili na i nikome nije falilo energije. Što se nas dvoje tiče, bili smo srećni što naše porodice i prijatelji toliko uživaju i što smo zvanično nogama muž i žena, nadovezala se Saška.

Oboje ste prilično mladi, vaši vršnjaci se retko u tim godinama odlučuju za brak. Reklo bi se da je vaša ljubav po mnogo stvari drugačija budući da ste relativno brzo shvatili da ste jedno za drugo.

- Mi smo se od prvog dana povezali, zaista. Nama nije bilo potrebno da se prilagođavamo jedno drugom jer se savršeno razumemo u svakoj životnoj situaciji. Prilično brzo smo počeli da živimo zajedno i nama je ovaj korak samo kruna ljubavi, odgovorila je Saška.

Đorde, šta je to što ima Saška što vas je potpuno opčinilo?

-Pre svega, kada sam je upoznao, opčinila me je njena jedinstvena lepota, njen osmeh. Kako smo se upoznavali, tako sam se iznova zaljubljivao, iz dana u dan, u njene oči, strast... Pažljivo sam je slušao i pratio i na kraju shvatio da je ona moja srodna duša, moja svrha i moj životni saputnik.

Foto: Printskrin Instagram/tina__ivic

 

 

Saška, osećate li pritisak, budući da ste ušli u najpoznatiju srpsku porodicu i svom dodali to čuveno prezime zbog kog ćete zauvek biti pod lupom?

-Zaista ne osećam nikakav pritisak, Đorđe i ja gradimo naše živote i karijere i to je jedino što nam je bitno. Svesni smo da postoji veliko interesovanje i pritisak medija, ali se mi trudimo da našim uspesima prevaziđemo breme prezimena Đoković i tako pišemo našu sopstvenu priču.

Prema onome u šta smo imali uvid, imamo utisak da ste u Đokovićima prihvaćeni od prvog dana.

-Zahvalna sam što je tako. Imali smo vremena da se svi upoznamo i dodatno zblizimo, da se čujemo i vidamo i kad Đole nije tu. Za mene je bitno da se poštujemo i da nema zle krvi u porodici, a odnosi kakve smo s vremenom stvorili mnogo me usrećuju.

(Stori)

BONUS VIDEO: 

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".