Koliko treba imati čelične volje da se uprkos brojnim lošim okolnostima i ograničenjima čovek bezuslovno bori za bolje sutra, a da ipak ostane skroman i optimističan. Primeri upornosti i dostojanstvene zarade od svog rada sve su ređi.

Odakle ste i kako ste krenuli da se bavite poljoprivredom?

- Želeo bih najpre da se svim čitaocima predstavim. Dolazim sa juga Srbije, tačnije živim u selu Kamenica nadomak Bojnika. Hoću da naglasim da je sve počelo 2018. godine po završetku srednje škole, kada sam prešao da živim kao podstanar u jednom seoskom domaćinstvu, jer nisam želeo da budem na teret svojim roditeljima i pošteno živim od svog rada.

Da li vam je neko pomogao da se osamostalite i sami pokrenete svoju proizvodnju?

- Zbog nedostatka sredstava za kupovinu mašina i životinja, zaposlio sam se na jednoj farmi gde sam proveo godinu dana i zaradio neki novac, nakon povratka sam konkurisao u našoj opštini (Bojnik) za nabavku ovaca, gde mi je opština pomogla pri kupovini 10 ovaca. Zatim sam nabavio mašine a i uzeo sam zemlju u zakup, sada obrađujem tri hektara zemljišta i pet hektara livada koje imam na raspolaganju.

Koliko je teško na početku?

- Ovce sam držao sve do prošle godine, ali zbog loše situacije u ovčarstvu kao i zbog porodičnih problema morao sam da umanjim stado, od tih preostalih para i nadnice sam kupio kravu. Što se tiče osamostaljivanja, tu mi niko nije pomogao, našao sam domaćinstvo gde sam podstanar, koristim celo domaćinstvo – kaže Strahinja.

- Moj put je bio trnovit, ali baš, jer roditelji nisu bili u mogućnosti da mi pomognu. Majka je bubrežni bolesnik, a otac je ratni vojni invalid.

Da li ste od nekoga dobili pomoć? I da li smatrate da država treba da ima više obzira prema mladim i vrednim ljudima?

- Smatram da država treba da pomogne nas male mlade poljoprivrednike, jer želimo da ostanemo na selu i živimo od svog rada. Kad me je pitao jedan novinar šta bi najviše želeo, ja sam odgovorio da mi je potrebna još jedna krava i sakupljač za seno, a on me upita kako to? Na to sam odgovorio da želim da živim od svog truda i muke, a ne na račun drugih!

Kamo sreće da je više ljudi koji ovako razmišljaju, jer će nam utoliko biti bolje ako shvatimo da što veći broj ljudi živi na teret budžeta, a ne doprinosi ništa svojim radom. Na kraju neko to treba da plati, a plaćaju ljudi poput nas, koji se pošteno bore i doprinose sebi i društvu poštenim radom. – zaključuje Strahinja.

- Moj cilj jeste da se bavim stočarstvom, živim na selu, gde su odlični uslovi za stočarstvo, planiram da osnujem porodicu i neku malu farmicu.

(Poljoprivredne novosti)

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".