Podsetimo, proteklog vikenda palestinska militantna grupa Hamas pokrenula je iznenadni napad na Izrael koji je odneo brojne žrtve. Nove borbe u Pojasu Gaze poklapa se sa 50. godišnjicom rata koji je sukobio Izraelce sa njihovim arapskim susedima.

Poreklo rata iz 1973. mora se tražiti u osvajanju Bliskog istoka od strane Britanaca u Prvom svetskom ratu. Čim su Turci proterani sa tog područja, počela je da se formira jevrejska država, koja je 1948. dobila nezavisnost.

To je izazvalo masovni dolazak jevrejskih imigranata iz celog sveta, koji su se sukobili sa arapskim stanovništvom u krvavom sukobu koji i dalje traje.

Pozadina 

Iako je imao podršku Sjedinjenih Država, Izrael je bio okružen neprijateljskim zemljama poput Egipta, Sirije, Jordana i Libana, koje su 1967. pokrenule invaziju da bi osvojile zemlju. Međutim, za samo šest dana Izraelci su uspeli da odbiju sve ofanzive zahvaljujući modernom arsenalu koji su dobili od Amerike, pa čak i zauzeli Sinajsko poluostrvo, istočnu obalu reke Jordan i Golansku visoravan.

Naravno, ovo je samo dodatno zaoštrilo sukob, pa su Egipat i Sirija tražili osvetu nakon šest godina i formirali novu arapsku koaliciju da povrate izgubljeno tlo. Dan D je bio 6. oktobar 1973. godine, praznik Jom Kipura u kome su se Jevreji posvetili molitvi, odmoru i postu.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Pošto su muslimani u te dane slavili Ramazan - Izrael nije očekivao nikakav napad, ali su imami dali dozvolu da se običaji potisnu uz obrazloženje da je to sveti rat za odbranu islama.

Na sreću Izraelaca, izraelska obaveštajna služba Mosad, dobila je dojavu od jednog od njihovih špijuna i egipatskog ministra spoljnih poslova Ašafa Marvana, nekoliko sati pre početka napada pa su u žurbi mobilisali svoje rezerviste i stavili avijaciju u pripravnost, a svoje tenkovske divizije pomerili prema granicama.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Arapska koalicija predvođena Egiptom i Sirijom uzvraća udarac

Borba jezapočeta na jugu napadom egipatskih bombardera na neprijateljske vazdušne baze, nakon čega je usledila artiljerijska baraža koja je sravnila izraelske položaje u Sueckom kanalu. Pošto je neprijatelj paralizovan bombardovanjem, 4.000 Egipćana je krenulo u napad gumenim čamcima: Jomkipurski rat je počeo. 

Izrael je odmah izvršio kontranapad sa svojim tenkovima, ali su oni postali žrtva sovjetskih protivtenkovskih projektila Sager, koje su Rusi distribuirali kao deo svoje globalne borbe protiv saveznika Sjedinjenih Država.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Pošto je obala bila obezbeđena, Egipćani su počeli da prevoze svoje oklopne automobile sa splavova i pontona - suštinski manevar za odbranu osvojenog terena.

U međuvremenu, Sirijci su na severu pokrenuli sopstvenu ofanzivu na Golansku visoravan, ali su tamo naišli na dve neprijateljske oklopne divizije koje su prekinule njihov napad. Izrael je odgovorio serijom vazdušnih napada na Siriju koji su stigli do samog Damaska, nakon toga je 11. oktobra usledila invazija na arapsku zemlju u smelom napadu usmerenom na prestonicu. Gubitak trupa i teritorije bio je težak udarac za Sirijce, koji su tvrdili da su ih Egipćani ostavili na cedilu. 

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Pošto je Sirija praktično izašla iz rata, izraelska vojska se koncentrisala na jug, gde su egipatski položaji bili pojačani sa 400 tenkova sovjetske proizvodnje raspoređenih duž Sueckog kanala. Ohrabren uspehom, egipatski predsednik Anvar el Sadat odlučio je da nastavi ofanzivu kako bi uklonio pritisak sa svojih sirijskih saveznika, umesto da brani osvojenu zemlju kako su ga savetovali njegovi generali.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Upozoreni na obnavljanje ofanzive od strane Mosada, Izraelci su rasporedili svoje tenkove iza brda koja su dominirala terenom, kao što su već učinili u Šestodnevnom ratu. Na taj način su jedno po jedno neprijateljsko vozilo uništili na ravnicama ispod njih, dok su oni ostali praktično nevidljivi. 

Do 14. oktobra, egipatska ofanziva se završila masakrom u kojem je izgubljeno 250 tenkova, operacija je bila beskorisna s obzirom na to da su Sirijci obuzdali izraelsko napredovanje zahvaljujući dolasku svojih iračkih saveznika. Ubrzo su im se pridružile i snage iz Jordana, Saudijske Arabije, Libana i Kuvajta, koje su pomogle da se zaustavi ofanziva 40 kilometara od Damaska.

Borba za kanal

Zaustavljeni na severu i sa poraženim Egipćanima, najbolja opcija za Izrael je bila kontranapad u kanalu, a pod komandom budućeg premijera Ariela Šarona. Stoga su napali neprijatelja kroz procep u egipatskim linijama kod Gorkog jezera. Operacija je počela 15. oktobra.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Dok je Sadat slavio pobedu u Siriji na ulicama Kaira, Šaronova meta su bile rakete zemlja-vazduh raspoređene iza egipatskih linija, čije bi uništenje omogućilo izraelskim vazdušnim snagama da zauzmu nebo. Egipćani su na gubitak svoje protivvazdušne odbrane odgovorili sopstvenim napadom, čiji je cilj bio da preseku uski koridor kroz koji je Šaron primao pojačanja i zalihe sa severa i juga.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Dana 17. oktobra, Egipćani su napali izraelske položaje na jezeru, ali su pali u unakrsnu vatru tenkova iz zasede i ponovo su uništeni, izgubivši 90 posto svojih tenkova. Zahvaljujući ovom poduhvatu, Izraelci su konačno uspeli da izgrade plutajući most na drugoj strani kanala, preko kog su njihove oklopne divizije počele da prelaze bez otpora. Paralelno im se u borbi priključila i 18. avijacija.

Iako je bio u opasnosti da izgubi sve svoje trupe na desnoj strani kanala, Sadat je tvrdoglavo odbijao da ih evakuiše, ostavljajući većinu svoje vojske na pogrešnoj obali, dok su Izraelci presekli puteve i uništavali vazdušne baze. 

Do 24.oktobra, izraelski tenkovi su već zauzeli Suecki kanal, potpuno opkolivši egipatsku vojsku, i stigli na 100 km od Kaira. Bilo je očigledno da je rat odlučen, a američki državni sekretar Henri Kisindžer je započeo pregovore o definitivnom prekidu vatre između zaraćenih strana. 

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

U mirovnim pregovorima koji su usledili, Izrael je odustao od velikog dela stečenog nakon 1967. godine, vraćajući Sinajsko poluostrvo Egiptu 1982. i povlačeći se iz Sirije, ali zadržavajući kontrolu nad Golanoskim visoravnima.

Zahvaljujući ovome, Izrael je konačno uspeo da umiri svoje susede, tako da između njih nije bilo rata od 1985. godine, a sukobi su ograničeni na borbu protiv islamističkih grupa kao što su Hamas i Hezbolah.

Foto: EPA

 

Foto: Tanjug/AP

 

 

(Nacionalna geografija)

BONUS VIDEO:

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".