Vaznesenje Gospodnje ili Spasovdan je značajan praznik međ' vernim narodom i pada šestog četvrtka od Vaskrsa.

Pošto bi raspet na Krst i sahranjen u grobnicu, nakon tri dana Isus Hirstos vaskrsnu iz mrtvih i javi se svojim učenicima, svetim apostolima. Sa njima je proveo 40 dana na zemlji, poučavajući ih kako da šire veru NJegovu i hrišćansko učenje.

Kad prođe tih 40 dana, poveo ih je na Maslinsku goru i zavetovao ih da u Jerusalimu ostanu dok ne siđe Sveti Duh na njih. Završi on razgovor sa njima, blagosilja učenike svoje i uzdiže se na nebo, a njih ostavi da čekaju silazak Duha Svetoga.

Anđeli Božji se tada obrate svetim apostolima i rekoše im da ne stoje i gledaju u nebo. "Kako ste videli da Gospod odlazi na nebo, tako će On opet doći da sudi živima i mrtvima i onda carstvu NJegovom neće biti kraja", rekoše oni.

U znak sećanja na uzdizanje Hristovo slavi se Spasovdan - Dan Spasa Isusa Hrista.

Pomolite se ovim rečima

Voznesalsja jesi vo slavje Hriste Bože naš, radost sotvorivij učenikom, objetovanijem svjatago Duha, izvješčenim im bivšim blagoslovenijem jako ti jesi Sin Božij, izbavitelj mira.

Narodna verovanja

Prema narodnom predanju, tog dana se spasio Bog od rđavih ljudi i otišao (vazneo se) na nebo, a ostala je i priča da je Bog pobegao na nebo od zlih i nevaljalih ljudi.

Na Spasovdan se ne radi nikakav težak posao, pošto je veliki praznik koji, prema verovanju, može da spasi kuću od nevolje, a decu od bolesti.

Od davnina je Spasovdan, kao duboko ukorenjena svetkovina u narodu, prolećni praznik stočara i zemljoradnika. Smatra se veoma srećnim danom kada sve valja započinjati i zato se zove još Spasovlje.

Narodni običaji

Pre zore, na Spasovdan Krstonoše pohode zapise - osveštana stabla, najčešće hrastove ili neke voćke, mahom divlje kruške. Noseći barjake i krst, narod stiže pod stablo zapisa, kiteći ga vencima cveća i darujući raznim đakonijama.

Te litije se priređuju radi napretka useva (letine), kiše i boljeg berićeta. Krstonoše idu u krug oko zapisa, moleći se i pevajući, dok pop činodejstvuje, a ranije je ponegde bio običaj da sveštenik u provrćeno stablo stavlja zapis da "čuva selo od crva".

Foto: Sava Radovanović/Tanjug

 

Takvih osveštanih dubova ima u mnogim krajevima, ponajviše u Šumadiji i Vasojevićima. Smatraju se svetim stablima, koja je grehota dirati, a kamo li seći.

Zapisano je da je jednom domaćinu kraj Topole, koji je odsekao zapis na svojoj njivi u nameri da ga iseče za kapiju, grom udario u dvorište gde je ležao posečeni zapis, baš kada je ženio sina, i rasterao svatove.

Na Spasovdan se ne radi da grom ne bije i, kako veruju u leskovačkom kraju, ne dođe na čoveka "lošotinja" i da insekti ne opustoše njive.

Posebno je bio raširen običaj da se na Spasovdan po njivama, zabranima, torovima, košnicama, baštama pobadaju krstovi od leskvine (zakršćavanje letine), ako to nije učinjeno na Đurđevdan. Pobadan je i leskov štap i rasecan na vrhu, u visini grudi, a u rasek je stavljen kraći prut i tako pravljen krst kojim može da se vidi sa svih strana.

Foto: N. Skenderija

 

U nekim krajevima bio je običaj da se od osušenog svinjskog brava sačuva vilica i na Spasovdan pojede, da im "sva svinja ubuduće bude slatkorana", odnosno da im prija sve ono što "po gori popasu i iz korita poloču". Kosti od oglodane vilice se ne razdvajaju, nego se sa sve zubima okače u pčelinjaku, da bi pčele u rojevima napredovale.

Tako se u nekim krajevima rano išlo u jagode i na Spasovdan se izjutra ne jede ništa dok se ne okuse jagode. Negde je, pak, bio običaj da kad se prvi put od godišnjih plodova i namirnica okusi o Spasovdanu (mleko, meso, voće).

Ponegde se čak i verovalo da ne valja okusiti novo voće ako su nekom deca umirala, dok najpre ne razdele sirotinji od tog novog voća za dušu svoje dece, jer će, u protivnom, na onom svetu deca ostati bez tog obroka i grišće svoje prste umesto obroka, govoreći da su im ga roditelji pojeli.

Bio je i običaj da se na Spasovdan, pre sunca, kupa u reci ili moru i da se do ovog dana ne pije mleko od muže u toj godini, pa je ovo prvo kušanje mleka propraćeno nizom običaja radi povećanja mlečnosti i boljeg skorupa, uz prskanje mlekom i zalivanje vodom za vrat, da bi bilo mleka kao vode.

Foto: N. Skenderija

 

U nekim selima oko Požege na posudu s vodom, u kojoj su i mnoge razne trave, stavljana je debela cerova kora, koja se probuši i kroz nju procedi malo mleka, da se hvata kajmak debeo kao cerova kora.

Na Spasovdan, verovalo se u Šumadiji, u zoru se mogu videti vampiri.

Nekada se na ovaj važan datum obavezno se klalo jagnje, kao žrtva svecu, tj, u ovom slučaju samom Hristu.

Prema običajima, na današnji dan se muškarci ne briju, žene se ne umivaju, a deca ne kupaju. Ne spava se preko dana, da se ne bi dremalo preko godine.

Vernici su odlazili u crkvu na verski obred posvećen ovom prazniku. Posle izlaska iz crkve, domaćini su svoje goste vodili kući, gde ih je čekao bogato pripremljen ručak. Oni koji nisu išli u goste, okupljali su se na prostoru ispred crkve i tu nastavili slavlje. Ispred crkve su se pekli jaganjci, točilo piće, prodavao sladoled, kolači i bombone.

BONUS VIDEO:

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".