Dejan Zagorac (40) muškarac iz Srbije, preminuo je tokom privremenog rada u švedskom mestu Sedertelje, koji se nalazi u blizini Stokholma. Da nevolja bude veća, a nesreća teža, njegova supruga Una je ostala bez ikakvih sredstava za život, budući da je čekala na papire, a sav novac na Dejanovoj kartici, usled zakona, bio je blokiran.

Čuvši za njihovu priču, a na inicijativu Đorđa Petrovića, naši ljudi sa svih strana Balkana, pruužili su Uni i deci ruku. Koliko je ko mogao, od 200 do 1.000 kruna, slao je na račun žene kojoj je novac bio prekopotreban. U komentarima, tokom čitave objave, ređale su se poruke saučešća, ali i skrinšotovi uplaćenih donacija. Kada se taj novac prevede iz kruna u evre, išao je od 20 pa do 100 evra, a bilo je i većih donacija. Novac je stizao sa svih strana, uplaćivali su Srbi, Bosanci, Hrvati, Slovenci, Crnogorci, "naša raja sa svih strana" je pokazala zlatnu dušu. Balkanska dijaspora, i ovaj put, kao mnogo puta pre, pokazala je da ima i dušu i srce i ljubav, kao i da je tu kada treba da se pruži ruka onima kojima je najpotrebnija, baš kao tada porodici Zagorac.

A onda se nedugo potom, oglasila i Dejanova žena, Una, zahvalnicom u vidu objave u istoj grupi. Čitajući njene reči, sa knedlom u grlu, saznali su do tada nepoznate detalje nesreće koja se stuštila na Unu i decu. Objavu koju je podelila krajem septembra u grupi vam prenosimo u celosti:

"U znak sećanja na Dejana Zagorca (1981-2022)

Poštovani prijatelji, Dugujem vam jedno hvala. Hvala na saosećanju u našem bolu.

Hvala na nesebičnosti i na ljudskosti da pomognete nekome koga ni ne poznajete. Hvala vam što ste se našli meni i mojoj deci u najtežem trenutku u životu. Za jedno veče srušilo se sve. Borio se za nas. Borio se da deci ništa ne fali, da im obezbedi sve što im treba. Da stvori. Bio je sposoban, vredan, najbolji taja na svetu.

Taman smo trebali da stanemo na noge. Samo da završim ovo, samo da uradim ono i šta se desi? Ode život dragi ljudi. Samo dve nedelje su nas delile od planiranog odmora.

Ostala sam bez supruga posle 5 godina braka. Imao je samo 40 godina. Ostavio mi je ćerkicu i sina. Svaki dan kada dođe sa posla su se borili ko će prvi da ga zagrli. Sin puni godinu dana u nedelju, a ćerkica 5 godina u oktobru. Bol je neopisiva.

Imali smo planove da krstimo sina. Trebala sam da odem sa decom bez njega ranije u Srbiju, ali nisam htela. Nisam htela da propusti prve korake svoga sina ili da ćerkica plače za njim. Rekla sam mu da se više nikada nećemo razdvajati. A razdvojili smo se zauvek.

Maleni viče TAA TAA kad ga vidi na slici, a ćerkica traži da je zagrli najjače na svetu, kako je samo on umeo. Nisam mogla da je lažem. Rekla sam joj istinu. Istina boli, ali ne želim da se nada da će doći ili da ju je njen najbolji taja napustio, da ima nesto preče od nje.

Žao mi je što nisu uspeli da uživaju više sa svojim ocem. Trudiću se da ga upamte i da bude ponosan na nas. Tek nam predstoji borba. Nema nazad, a ni mnogo u budućnost.

Dan za dan. Nažalost, mi smo izvukli deblji kraj. A vi, učite na našem primeru. Mnogo bih imala za pisati. Moram se zahvaliti ljudima koji su mi se ovde u tuđini našli fizički u tim prvim danima. Hvala Jure, Miro, oče Arsenije, Snežo i Ćućo, Dragane i Mlađo, Irena i Milane, Dejanovim kolegama, komšijama, mom rođaku Milanu, Ejubu.

To što su oni učinili za nas se ne može opisati.

Hvala Đorđu na podršci i ovoj divnoj grupi i svima koji su se javili preko nje, Ćosović transport, Radmili, cafe Kapri, Vesna i mnogi drugi. Hvala svima koji su se javili i uputili psihičku podršku, smeštaj dok se ne snađemo, posao.

Nisam imala snage da čitam, sve su mi prenosili. Nisam bila mirna dok ga nisu prevezli, tri nedelje posle smrti. Plan mi je da kad prođe od suprugove smrti 40 dana idemo nazad za Švedsku. Za početak da završavamo obaveze oko supruga papirološki i da vidimo šta i kako dalje. Deca imaju zakazane kontrole kod doktora i kod zubara u novembru.

Radmila me je kontaktirala i pomoci ce nam oko papira. Ja bih pri povratku povela sa mnom nekog meni bliskog koga deca poznaju da mi u prvi mah pomognu oko njih. Trebao bi nam stan sa prijavom na adresu i ugovorom kako bih mogla da tražim bostadsbidrag.

Živeli smo u Sedertelju dve godine i tu bi nam najviše odgovaralo. Ćerkica ide u Bergviks forskola, a za sina tek treba da predam kad se vratim. Stan nam je potreban posle 20. Oktobra, početka novembra. Prvo bih to da rešim. Hvala još jednom", napisala je Una krajem septembra.

(Blic)

BONUS: NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".

 

BONUS: NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".