Dramski umetnik Svetozar Cvetković, osim u matičnom pozorištu “Atelje 212”, sledeće godine imaće premijeru predstave i u BDP-u. Kako kaže, pozorište je dosta pretrpelo zbog pandemije korona virusa.

Foto: D. Milovanović

 

- Pozorište je najviše pretrpelo jer više nema nekih ljudi koji su puno značili za pozorište. Nema ni onih koji su akteri na sceni i iza scene, na kraju krajeva i u publici. Najviše smo pretrpeli gubitkom ljudi kojih više nema. Samo pozorište je moralo nešto da izdrži kao organizam i postojao je jedan trenutak kada je postojala kriza gašenja pozorišta. Gašenja kao jedne potrebe i čuvanja cele populacije od nečega što i dan danas ne znamo kako se stvorilo i kako se razvija između nas, ali i dalje odnosi živote. U svakom slučaju jeste pretrpelo - kaže za “Blic” Svetozar Cvetković.

Dosta radite na serijama. Da li ih birate isključivo po kvalitetu scenarija ili vam je presudan honorar?

- U poslednje dve ili tri godine nikada nismo imali tako jaku produkciju na televiziji. Iz nekih izvora pretpostavljam da će to tako uslediti još dve-tri godine, ta neka vrsta hiperprodukcije. Mislim da se već dugo snima između dvadeset i trideset serija na teritoriji Srbije. Mislim da je to jako dobro za mlade glumce, jer im to daje šansu koju mi nismo imali kad smo završavali fakultet. I mislim da ako je i deset posto toga što radimo dobro, da je to vrlo značajno. Kod mene su uvek neko merilo za to šta radim predstavljali ljudi sa kojima radim, ali i to šta radim. Uz sve to ide i ono od čega se živi, kako god okrenete.

Da li nešto zamerate sebi?

- Da, mnogo toga, ali to su stvari koje držite za sebe.

Da li opraštate lako?

- Sebi ne, drugima da.

Toliko ste kritični?

- Da.

Vaša supruga Jelena Đokić i vi ste jedno drugom kritičari. Posle serije “Crna svadba“, da li biste voleli da se pojavite u nastavku i kako ste gledali na njene scene u toj seriji? Da li ste joj nešto zamerili ili da li biste nešto ispravili kao posmatrač?

- Pa bila je neka srećna okolnost da ja nisam bio tu kada se serija emitovala. Gledao sam kasnije pa nismo toliko pričali o tome. To je nešto što je ove godine, i po oficijelnim analizama pretraživača Gugla, nešto za šta su se ljudi najviše interesovali. Nešto što je postiglo najveću pažnju kod nas. Imao sam sreću jer sam radio debitantski film Nemanje Ćipranića, da taj njegov scenario prvi pročitam i da ga odnesem na mesto odakle sam pretpostavio bi ta serija mogla da krene. To se tako ispostavilo. Zadovoljan sam kad sam pogledao kako je sve to ispalo.

(Blic)

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".