Jedan od najistaknutijih pisaca i novinara, Muharem Bazdulj istakao je da je proročanstvo Branka Miljkovića da će poeziju svi pisati ispunjeno i da prostora za poeziju na našim prostorima ima. 

Iza Muharema su brojne nagrade i priznanja kako na novinarskom planu, tako i na književnom. 

 Bavite se novinarstvom i pisanjem romana. Da li je teška borba u različitim oblastima kojima se bavite između fikcije i realnosti? Na šta treba obratiti pažnju da sa ne "okliznemo" u tim oblastima?


- To su srodni tereni pošto ih povezuje pisanje kao zanat. A pisanje proze se sastoji od pisanja rečenica. U tom smislu, novinarstvo i romansijerstvo se mogu dosta prirodno naslanjati jedno na drugo, kako se to uostalom u novijoj istoriji često dešavalo: od Albera Kamija do Gabrijela Garsije Markesa. I čini mi se da nema toliko velike opasnosti od "okliznuća" između fikcije i realnosti, koliko je važno da budemo svesni da se književnost i novinarstvo strukturno razlikuju. Uz malo banalizovanja i simplifikacije, u književnosti je najvažnija priča, a u novinarstvu istina.


Proglašeni ste za jednog od najhrabrijih novinara. Šta je to što narod želi da čuje od novinara, a šta od Vas kao književnika?


- Čuveni hrvatski novinar Veselko Tenžera je pre skoro pedeset godina primetio da nema zajedničkog sadržioca između novinarstva i hrabrosti. U vremenu u kojem je on živeo i radio možda je zaista bilo tako. U naše vreme nažalost, hrabrost se traži upravo za izricanje istine. Kad smo već kod zagrebačkih referenci, da se pozovemo i na Krležu: Danas je istina zaista postala ono što je neoportuno izreći. A čim ste neoportuni već ste jednom nogom na terenu hrabrosti. I kao što rekoh malopre, od novinara se očekuje istina, a od književnika dobra priča.

Foto: Eva Puelija

 

 

Što se tiče tzv. regiona, interes varira i geografski i vremenski. Ja sam, primera radi, u Hrvatskoj pre nekih desetak godina bio čitaniji nego danas. 


 Kako nove generacije reaguju na dela koja ste objavili? Kako su prihvaćeni u regionu?


- Po mom iskustvu reaguju dobro. Primera radi, mlada glumica Staša Milovanović je sa nekoliko svojih kolega nedavno diplomirala na FDU igrajući u adaptaciji mog romana "Lutka od marcipana". Često mi se i na ulici i mejlom, primera radi, javljaju mladi čitaoci, a bude ih i na promocijama mojih knjiga širom Srbije. Imao sam prilike gostovati po fakultetima i gimnazijama gde uvek bude mladih koji su čitali moje knjige. Ne mogu reći da sam tu nezadovoljan. Što se tiče tzv. regiona, interes varira i geografski i vremenski. Ja sam, primera radi, u Hrvatskoj pre nekih desetak godina bio čitaniji nego danas. U Bosni i Crnoj Gori pak, imam, čini mi se, solidan broj čitalaca. U Makedoniji su mi dve knjige prevedene, dok sam u Sloveniji prisutan tek kroz tekstove iz periodike. Dakle, "šareno stanje", što bi se reklo.


Na petnaestak jezika su prevedene  knjige.Značaj prevođenja u današnjem vremenu i saradnja sa internacionalnim izdavačima? 


- Značenje prevođenja je ogromno, ali često odjek prevedenog izdanja više ima veze sa agilnošću izdavača, nego sa kvalitetom prevoda, mada je, naravno, najbolje kad se oboje poklopi. Ja sam imao sjajna iskustva sa, recimo, izdavačima u Sjedinjenim Američkim Državama i u Poljskoj. Nedavno je u Francuskoj izišao moj roman "Koncert" i vrlo sam zadovoljan reakcijama, prvenstveno u digitalnim online medijima i na blogovima.


 U kom pravcu ide novi književni i novinarski talas?


- Ne mogu se pohvaliti da stižem sve sistematično da pratim, ali značajno je da ipak ima autora, i u književnosti i u novinarstvu, mlađih od, recimo, trideset i pet godina, a sa prepoznatljivim stilom i stavom. Ako govorite o "talasu" nisam siguran da je naša epoha sklona "umetničkim pokretima" kakvi su nekada bili uobičajeni, a kada bi se nova generacija autora okupljala oko konkretnog časopisa, izdavača ili "škole". Posvemašnja medijska demokratizacija, nestanak ideje zajedničkog kanona, učinio je da internet i društvene mreže postanu najprivilegovaniji prostor afirmacije. Tu je vrlo karakterističan fenomen Radmile Petrović koja je postala prava zvezda "odozdo", bez nekog institucionalnog "pokroviteljstva". To su novi fenomeni o kojima vredi razmišljati.

Veliki i komercijalni izdavači sve više objavljuju poeziju, ta se poezija dobro prodaje, književne večeri i javna čitanja su obično dobro posećeni, mnogo ljudi poeziju piše

Ninova nagrada i plasman autora? 


- Priča o bojkotu i reakcijama je dobro poznata. Meni je zaista drago da je ove godine laureat odličan roman "Poslije zabave" Steve Grabovca. I mislim da se nova redakcija NIN-a odlično snašla kad ju je, usred ove gungule, oko promene vlasništva i odlaska starog uredništva, naprasno napustilo i osamdeset posto dosadašnjeg žirija, odnosno 4 od 5 članova. Uspeli su, naime, da okupe relevantan žiri, a da njegovi članovi i članice ne vuku "repove" nekakve ideološke afilijacije. NIN-ova nagrada je decenijama imala ogroman uticaj na plasman autora, zatim je taj uticaj drastično opao, ali, evo, možda se i barem delimično oporavi.


 Na osnovu čega birate temu za romane? Da li je poezija skrajnuta? 


- Lakonski govoreći, ali bez teatralnosti: istina je zapravo da obično tema nađe autora. A što se tiče skrajnutosti poezije, čini mi se da to više baš i nije tako. Veliki i komercijalni izdavači sve više objavljuju poeziju, ta se poezija dobro prodaje, književne večeri i javna čitanja su obično dobro posećeni, mnogo ljudi poeziju piše, skoro kao u onom proročanstvu Branka Miljkovića, tako da ne bih rekao da je poezija nužno skrajnuta. 

BIOGRAFIJA: 

Muharem Bazdulj,  (Travnik, 19. maj 1977) srpski i  bosanskohercegovački je književnik, prevodilac i novinar.Diplomirao i magistrirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu engleski jezik, englesku i američku književnost. Majka mu je dr med. Nura Bazdulj Hubijar, popularna književnica, a otac dr prim. Salih Bazdulj, oboje nagrađivani književni autori iz Travnika.

Pisanje Muharema Bazdulja je visoko cenjeno u Bosni i Hercegovini i Srbiji. 2014. godine postao je dobitnik dve najviše srpske novinarske nagrade: nagrade lista Danas “Stanislav Staša Marinković“, koja se dodeljuje za novinarsku hrabrost i posebne domete u istraživačkom i analitičkom novinarstvu, kao i nagrade “Bogdan Tirnanić“ Udruženja novinara Srbije, za najbolju kolumnu ili komentar.

Pre toga, 2013. godine, dobio je i nagradu Društva novinara BiH za "najboljeg novinara u kategoriji tiskanih medija".

Do januara 2018. godine objavio je sedam romana, pet knjiga priča, tri knjige kolumni, dve knjige eseja i jednu knjigu soneta.

Prema nekim izvorima Bazdulj je jedan je od najboljih i najpoznatijih mlađih pisaca na prostoru bivše Jugoslavije.

BONUS VIDEO: