Zoran Kalezić preminuo je 4. januara 2023. godine, a sahranjen je dva dana kasnije na groblju u rodnom Danilovgradu. Na ispraćaju su bili brojni poštovaoci njegovog velikog dela, a opelo služili sveštenici Mitropolije crnogorsko-primorske.

Foto: R. Radetić

 

 

Zoran je godinama vodio bitku sa opakom bolešću, a svojevremeno je ispričao kako je zamalo poginuo zbog Đorđa Božovića Giške.

- Sećam se pevam ja u jednom poznatom lokalu u Beču. Levo sedi 300 ljudi, desno isto toliko. Ja u sredini sa muzikom. A ispred mene sedi Giška, Baja Sekulić, cela ta ekipa. Čujem ja u jednom trenutku gazdu kako kaže da stane muzika. Pogledam ja šta je, a jedan mladić izvadio pištolj i hoće da puca na Gišku. Čujem ja Gišku koji kaže svojima: "Nemojte da je neko prvi opalio metak!" A ispod stola već njegovi repetirali heklere.

 

 

- Kažem sebi: "E, Kaleziću sad nema više spasa." Nemam kud. Jedino da se malo sklonim iza pojačala. E, a onda se oglasio gazda lokala, pošteni jedan Turčin. Obratio se ovom momku što drži pištolj i kaže: "Ne mozeš tu u mojoj kući ni u koga da pucaš. Prvo moraš da ubiješ mene, a ti za to nemaš mu*a. Ne možeš ni u koga da pucaš kako god da se taj zvao, i svejedno da li se krsti ili klanja." I taj čovek rizikuje glavu da bi odbranio svoje goste. Ovaj se pokupi i ode - rekao je peva; pa dodao.

Foto: Arhiva Novosti

 

 

- Od tada je prošlo 30 godina. E, pazite sad, odem ja sa suprugom u Istanbul na pet skener. I obidemo i Aja Sofiju, to cudo od zdanja. Ispred nje sam supruzi otpevao i jednu pesmu. I zovu me iz hotela kažu imam gosta. Dođem, a tamo me ceka onaj Turčin o kome sam vam pričao. On inače živi tamo gde su ona sva letovališta. Došao je avionom samo da bi me pozdravio - ispričao je svojevremeno pevač za domaće medije.

(Republika)

BONUS VIDEO: