Komemorativni skup posvećen Žarku Lauševiću održava se u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, u kojem su se okupili članovi porodice proslavljenog glumca, prijatelji, kolege i brojni poštovaoci.

Skupu prisustvuju pored porodice i njegove brojne kolege: Petar Božović, Milan Marić, Vesna Čipčić, Milan Caci Mihailović, Branka Pujić, Vaja Dujović, Dejan Lutkić...

Lauševa porodica, supruga Anita sa decom (Asjom, Janom i Dušanom), došla je u JDP sa tugom, ali i ponosom - jer njihov otac i suprug nije bio bilo ko.

Od njega su se govorom oprostili Voja Brajović, Tamara Vučković Manojlović, Irfan Mensur, Svetlana Ceca Bojković, Milan Marić, Svetozar Cvetković, Vida Ognjenović.

Foto: N. Skenderija

 

 

- Pitaju šta je to čime biste opisali Žarka? Šta je to što ga čini tako velikim? Setio sam se priče o balerini koja je polagala audiciju za Baljšoj teatar. Odigrala je svoju tačku, direktor joj je aplaudirao "Odlilno poznajete muziku, imate divan pokret. Bićete primljeni u teatar". Ona još uvek u poklonu i bila je zadovoljna. Dodao je: "Nikada nećete biti primabalerina. Zato što nemate ono što čini da publika ustane sa sedišta i aplaudira vam". Žarko Laušević je imao to ono. Ko to može da opiše rečima ne znam. Zato su ga jurili da ga dodirnu. Eto, zbog te antičke tragedije mi govorimo o njemu, umesto da on isijava svoj dar. Naravno da je Šekspir taj kako je on počeo, ali nekako je moje uverenje da je Šekspir svojim glumcima dao snagu - započeo je svoj govor Vojislav Brajović, a potom pročitao Šekspirove stihove:

"Ali tvoje leto sa lepotama tvojim izbledeti neće. U večnost ovim ćeš stihovima poći."

- Kopajući po stihovima koje bih mogao da mu podarim pronašao sam stihove za koje dam mislio da ih je Žarko napisao, a zapravo je Branko Miljković. "Završiće se putovanje ostaće tišina. To čemu se molite je žalosni slavuj, ljubav nikada nije završena. Čega ima ljudskog u patnji? Dan odjekuje, zvezde stoje. Prazno srce, prazna scena, a mene nema, ali ima ljubavi moje.." NJega nema, ali ostaje naša ljubav, poštovanje i divljenje - rekao je Brajović drhtavim glasom.

Foto: N. Skenderija

 

 

Upravnica JDP-a, Tamara Vučković Manojlović, istakla je snagu talenta koji je Laušević posedovao.

- Danas se opraštamo od našeg prijatelja, druga, kolege, glumca, našeg Žarka Lauševića. Prvi put je zaigrao na ovoj sceni 1981. u predstavi "Raskršće". Ovde je ostvario uloge u brojnim predstavama i svojim talentom, umećem i ulogama je obeležio taj period i istoriju JDP. Ostavio je neizbrisiv trag u jugoslovenskoj i srpskoj kinematografiji. Žarkov život bio je jedinstven, baš kao i njegov talenat. Napustio nas je 15. novembra 2023. Molim vas da mu minutom ćutanja odamo počast.

Lauševog poslednjeg aplauza i poklona publici prisetila se i Vida Ognjenović. Kako je u govoru rekla, Žarko je poznat po svojstvenoj dobroti, osvetljen svojom blagošću i lepotom, blag i setan dok su ga zapljuskivalje salve aplauza u očima su mu titrale iskrice uzbuđenja i pritajan bol.

- Tim dugim poklonom podelio je sa ovim svetom osećanje da su prošle i godine i dan i - sve. Poručivao je blago povijen prema publici "evo upravo prolazi život samo sam za trenutak zamolio da zastane da se i njemu večeras oproštajno poklonim". Aplauz je utihnuo, pogašena su svetla, scenska i životna i ne pitajte više za kim zvona zvone i ko je bio Žarko Laušević. Žarko je, Žarko je, Žarko je... Žarko je bio Žarko. Došao je među nas iz nekog svog mitonosnog sveta i postao mitska pozorišna pojava, došao je s mnogo raznih umetničkih darova, a njegova ličnost ih učinila srodnim. Što nije mogao da izrazi glumom, umeo je da naslika, a ono što je slikom bilo nedovoljno, iskazivao je knjizevnim pismom - podvukla je književnica Vida Ognjenović.

Ceca Bojkovic obratila se pristunima preko video bima te je istakla kako je njegova najveća kazna bila večito ispitivanje i večito postavljeno pitanje zašto i kako i da li je moralo da se desi to.

- Desila se griža savesti. To sve, tu dramu i tu tragediju, Žarko je napisao u svoje 4 uzbudljive i vrlo iskrene  knjige koje su zapravo dnevnik jedne robije. To je ustari bio put i traganje ka sopstvenom iskupljenju i posle tog mukotrpnog puta, lutanja po sopstvenoj ličnosti, postavljanja pitanja na kraju krajeva i slobode koja mu je data, vratio se ponovo da zablista u punom sjaju svojim glumačkim darom, svojom glumačkom i životnom zrelošću. Tome smo se svi divili i svi smo ga voleli, cenili a onda je došla opaka bolest koja ga je odnela. Šta reći, nema više Žarka, duboko smo pogođeni, odlaskom i ispraćamo te tužno jer imamo i bolno saznanje o tvom pokušaju iskupljenja koje si činio godinama. Ispraćamo te sa tugom i velikom ljubavlju za tebe - podvukla je Ceca Bojković.

Podsetimo, Lauševiću je dijagnostikovan rak pluća, za šta javnost nije znala, s kojim je tumačio nekoliko uloga. U oktobru 2023. stanje mu se pogoršalo, te je primljen u bolnicu. Od posledica bolesti preminuo je 15. novembra 2023.

Kremacija i ispraćaj glumca biće u 14 sati na Novom groblju.

Žarko Laušević je rođen na Cetinju 19. januar 1960. godine.  — Beograd, 15. novembar 2023)

Bio je jedan od hvaljenijih i talentovanijih mlađih glumaca u Jugoslaviji. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gde je ostvario uloge u velikom broju predstava. Na filmu je debitovao 1982. godine, ulogom u filmu Progon. Iste godine ostvario je značajne uloge u filmovima Savamala i Direktan prenos.

Vrlo brzo je dobio jednu od glavnih uloga u TV seriji Sivi dom (1984), koja mu je donela veliku popularnost. Nakon toga, igrao je uloge u više od dvadeset filmova i televizijskih serija, među kojima su: Šmeker (1985), Svečana obaveza (TV) (1986), Dogodilo se na današnji dan (1987), Oficir s ružom (1987), Braća po materi (1988), Boj na Kosovu (1989), Original falsifikata (1991), Bolje od bekstva (1993), Kaži zašto me ostavi (1993), Nož (1999).

Godine 1993. počinio je dvostruko ubistvo braneći svog starijeg brata posle čega je osuđen na četiri godine zatvora. Posle odsluženja kazne živeo je u Sjedinjenim Američkim Državama sve do 2012, kada se kao pomilovan građanin vratio u Srbiju.

Godine 2011, kada je bio pravno pomilovan, objavio je knjigu Godina prođe, dan nikad. Septembra 2013. iz štampe je izašla druga knjiga. Maja 2022. objavio je knjigu Padre, idiote.

Preminuo je 15. novembra 2023. godine u Beogradu u 64. godini.