- Za sve vas je umro vaš omiljen pisac, a za nas otac i muž. Moja Beki još nije svesna ko je, zapravo, bio njen tata. On je za nju bio samo njen tata. Praznina koju je ostavio za sobom je velika kao svemir. Ne, još je veća. Hteli smo da ga sahranimo sami, bez prisustva drugih ljudi.

Shvatili smo, međutim, da na to nemamo prava. On je bio javna ličnost, a da se ne lažemo, voleo je publiku. Znamo, takođe, da je svojim postojanjem i pisanjem dodirnuo bezbroj ljudi. Na neke je ostavio duboki trag. Zato objavljujemo datum i mesto sahrane.

Ispraćaj će se obaviti u petak, 4. avgusta u 13 časova na Jevrejskom groblju u Beogradu. Izjava saučešća je u 12 časova - napisala je njegova supruga Bojana Albahari na Fejsbuku.

Biografija i stvaralaštvo Davida Albaharija

David je rođen 1948. godine u Peći.

Objavio je i romane Cink, 1988; Kratka knjiga, 1993; Snežni čovek, 1995; Mamac, 1996; Mrak, 1997, 2008; Gec i Majer, 1998; Svetski putnik, 2001; Pijavice, 2006; Ludvig, 2007; Brat, 2008; Ćerka, 2010; Kontrolni punkt, 2011, Životinjsko carstvo, 2013; zbirke priča Obične priče, 1978; Opis smrti, 1982; Fras u šupi, 1984; Jednostavnost, 1988; Pelerina, 1993; Izabrane priče, 1994; Neobične priče, 1999; Drugi jezik, 2003; Senke, 2006; Svake noći u drugom gradu, 2008; Male priče, 2013; Propuštena prilika, 2013; 21 priča o sreći, 2017, kao i knjige eseja Prepisivanje sveta (1997), Teret (2004), Dijaspora i druge stvari (2008) i LJudi, gradovi i štošta drugo (2011).

Zajedno sa Dušanom Petričićem objavio je knjigu za decu Ema i jež koji nestaje (2008).

Foto: P. Mitić

 

Zajedno sa Žarkom Radakovićem objavio je Knjigu o muzici (2013).

Za zbirku priča Opis smrti dobio je Andrićevu nagradu. Roman Mamac dobio je Ninovu nagradu za najbolji roman u 1996. godini, kao i nagradu Narodne biblioteke Srbije, Balkaniku i Most-Berlin. Knjiga priča Svake noći u dugom gradu dobila je Vitalovu nagradu za knjigu godine.

U periodu između 1973. i 1994. godine radio je u redakcijama više beogradskih i novosadskih časopisa i izdavačkih kuća – Vidici, Književna reč, Pismo, Kulture Istoka, Politika, Mezuza, edicija Prva knjiga Matice srpske. Knjige su mu prevedene na dvadeset i jedan jezik.

Preveo je veliki broj knjiga, priča, pesama i eseja mnogih američkih, britanskih, australijskih i kanadskih pisaca, uključujući Sola Beloua, Vladimira Nabokova, Margaret Etvud, Isaka Baševisa Singera i Tomasa Pinčona. Preveo je i dramske tekstove Sema Šeparda, Keril Čerčil i DŽejsona Šermana.

Foto: D. Dozet

 

Član je SANU, srpskog PEN centra i Srpskog književnog društva.

Od jeseni 1994. godine do 2012. godine živeo je u Kalgariju, u Kanadi. od 2012. godine živeo je u Beogradu.

BONUS VIDEO:

BIO JE GLUMČINA: Zoran Radmilović nije voleo da priča, ali je na sceni gospodario raspoloženjem svih

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".