Vojska Jugoslavije spremno je dočekala početak bombardovanja 1999. godine. Jedinice su raspoređene na terenu a kasarne i skladišta ispražnjeni zbog čega su bombe uglavnom padale na prazne ciljeve. U principu, ciljevi su bili predvidivi i zbog toga što je naša vojska izvukla pouke iz NATO bombardovanja položaja i infrastrukture Vojske Republike Srpske.

U noći između četvrtka 25. i petka 26. marta u rejonu aerodroma Lađevci ispaljeno je 20 projektila, od toga deset projektila pogodilo je rejon aerodroma a dva su pala u atar sela Cvetke. U hirurškim salama kraljevačke bolnice radilo se kao na traci. Na ortopediji u jednom trenutku nije imalo mesta za sve, prisećao se Milan Vuković. Od povreda koje je zadobio u Lađevcima, četiri godine se borio da ponovo stane na svoje noge.

- Sve su to traume za ljude, za civile, za porodice. Naravno, hrišćanski je oprostiti, ali zbog pokoljenja naših, zbog dece naše, ne smemo da zaboravimo - istakao je Milan Vuković.

Od podneva pa do večernjih sati istog dana, preko 20 puta je bombardovana kasarna u Peći, koja će, do kraja agresije, biti glavna meta u ovom gradu NATO avijacije.

Bombardovanje okoline Leskovca, stradalo oko 500 objekata.

Pogođena je i kuća Radoslava Arnautovića iz Katrge, na sreću bez žrtava a jedan neeksplodirani projektil pao je u rejon sela Otroci.

BONUS VIDEO: