Isti izveštaj pokazuje da je do kraja prošle godine MUP istraživao 309 slučajeva, ali se za sada ne znaju rezultati. U dve trećine rešenja koje je doneo sud navodi se, ipak, da se status nestale dece ne može utvrditi - niti ima dokaza da su umrla, kao što su bolnice tvrdile, niti ima dokaza da su odvedena iz porodilišta, kao što su sumnjali roditelji.

Nijedan sud ni za jedno dete nije utvrdio da je živo, dok je samo niški Viši sud konstatovao smrt nekolicine. Prema njihovim rešenjima, 12 beba je preminulo.

U skladu sa presudom Evropskog suda u Strazburu u slučaju Zorice Jovanović, koja je dobila spor protiv Srbije jer nikada nije saznala istinu o svom novorođenčetu, za roditelje, njih oko 400 kojima su stigla rešenja o nepoznatom statusu, obezbeđeno je po 10.000 evra nematerijalne odštete.

- Nezadovoljni smo sprovođenjem Zakona o utvrđivanju činjenica o statusu novorođene dece za koju se sumnja da su nestala iz porodilišta - kaže Mirjana Novokmet iz Beogradske grupe roditelja. - U startu smo znali da ima manjkavosti i pokušali da sugerišemo amandmane, ali u praksi se zakon pokazao kao izuzetno nedelotvoran. To tvrde i same sudije, koje su prošle specijalizovane obuke na Pravosudnoj akademiji, a to pokazuju i doneta rešenja, po kojima je u 90 odsto slučajeva sudbina dece ostala nepoznata.

Foto: Novosti

 

Beogradski Viši sud u dva slučaja konstatovao je da se status deteta ne može utvrditi, ali se utvrđuje odgovornost bolnice i instituta! Doduše, bez sankcija. Zanimljivo je i da se nijedan sudija do sada nije obratio tužilaštvu, iako zakon predviđa tu opciju ako otkrije da je počinjeno krivično delo.

Nezadovoljni odlukama viših sudova, već 103 roditelja uložilo je žalbe apelaciji, a spremni su da se obrate i Ustavnom, kao i Evropskom sudu u Strazburu. Za to, kako kaže, Novokmet, čuvaju novac koji su dobili na ime nematerijalne odštete. Jer on im, priznaje, ne može biti nikakva satisfakcija, niti zameniti nestale mališane.

Poseban problem oko kog se i dalje "lome koplja" jeste DNK baza podataka. Naime, prema prošlogodišnjim Izmenama i dopunama Zakona o DNK registru, predviđa se registar DNK uzoraka koji bi dali roditelji ili deca koji su pokrenuli vanparnične postupke. Registar bi vodio MUP. Prednacrt je bio na javnoj raspravi, ali se roditelji nadaju da će biti povučen iz procedure i dorađen. Po rečima Novokmet, DNK bazu bi trebalo da vodi nezavisno telo, u kom bi bili sudija, tužilac, genetičar i predstavnici roditelja, a ne MUP. Drugo, roditelji misle da bi nacionalni registar trebalo da bude otvoren za sve koji sumnjaju da su im deca oteta ili za decu koja sumnjaju u svoje poreklo, a ne samo za one koji su pokrenuli sudske postupke.

Foto: Novosti

 

Problem su i veštačenja DNK kalupa. Dok se u Novom Sadu npr. finansiraju iz budžeta, u Beogradu ih roditelji plaćaju.

Ipak, najveći problem je, prema rečima roditelja, opstrukcija sa raznih strana. Goran Filipović iz Beogradske grupe roditelja objašnjava da državna Komisija za istraživanje slučajeva nestalih beba, u kojoj i roditelji imaju predstavnike, po slovu zakona ima velika ovlašćenja. U praksi to, međutim, nije tako. Ne samo da im zdravstvene ustanove ne dostavljaju tražene podatke, a zakon za to ne predviđa sankcije, već ponekad odbijaju i da ih prime.

- Iako su obavezni da nas prime i pokažu nam dokumentaciju koju tražimo, u jednom beogradskom porodilištu direktor je pozvao obezbeđenje da nas "isprati napolje". Sada smo tražili asistenciju policije - objašnjava Filipović.

Mada su ovi sudski postupci po zakonu hitni, ima roditelja kojima nije zakazano još nijedno ročište. Neki su, čekajući sudski epilog, preminuli, a nije redak slučaj ni da se godišnje održi samo jedno svedočenje pred sudom ili da se i ono odloži.

BONUS VIDEO: