Mnogi mučenici u Evgeniji, blizu Carigrada u vreme cara Arkadija otkopaše se mošti mnogih mučenika Hristovih, među kojima i apostola Andronika i pomoćnice mu Junije. Ove mošti pronađoše se prema otkrovenju od Boga nekome kliriku Nikoli Kaligrafu.

"NJihova imena zna samo Gospod, koji ih je zapisao u Knjigu Živih na nebesima“. Nad moštima apostola Andronika sagradio je car Andronik I, divan hram u XII veku.

Sveti mučenik Mavrikije i sedamdeset vojnika U vreme cara Maksimijana bi veliko gonjenje hrišćana. U gradu Apamiji sirskoj Mavrikije beše starešina mesne vojske. Neznabošci ga tužiše caru kao hrišćanina i kao sejača vere hrišćanske među vojnicima. Sam car dođe i povede istragu. S Mavrikijem bi izvedeno pred cara i sedamdeset vojnika hrišćana, među kojima i sin Mavrikijev Fotin.

Foto: SPC

 

Ni laska ni pretnja careva ne može pokolebati ove junake. Na pretnje careve odgovoriše: „O care, nema straha u dobroumnoj i moćnoj duši onih koji ljube Gospoda!“ Kada car naredi te svukoše s njih vojničke pojase i haljine, oni mu rekoše: „Bog naš obući će nas haljinama i pojasima netruležnim, i večnom slavom!“ Kada ih car ukorevaše što su prezreli čast vojničku, datu im od njega, oni odgovoriše: „Čest tvoja je beščešće, jer si zaboravio Boga koji ti je dao carsku vlast!“

Tada car naredi, te pred očima Mavrikijevim posekoše mu sina Fotina, da bi time ustrašio oca i ostale. No Mavrikije reče: „Ispunio si našu želju, o mučitelju, i poslao si napred pred nama Fotina, vojnika Hristova“. Tada ih car osudi na najnečovečniju smrt: odvedoše ih u neko blato, obnažiše, privezaše za drveće i namazaše medom, da ih komarci, ose i stršljenovi izujedaju.

U strašnim mukama predadoše duše Bogu tek desetog dana i odoše da se večno raduje s angelima svetim na nebu. Hrišćani tajno uzeše tela njihova i česno pogreboše. Ovi hrabri Hristovi vojini postradaše oko 305. godine.

Foto: Profimedia

 

Moltiva

Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: NJihovim molitvama spasi duše naše.

Verovanja i običaji

Po narodnom verovanju ne valja praviti svadbe, veridbe, kumstva, pobratimstva, ne uzimaju se pozajmice, niti se daje na zajam, ne gradi se kuća, niti nešto oko kuće.

Običaji su da se u večerima poklada sakupljaju prijatelji, rođaci i susedi po guvnima i zabavljaju uz šalu i razne igrarije, a kad počne da pada mrak pale veliku vatru i sede do ponoći.

Za poklade se obično sprema bogata trpeza i pozivaju se siromašniji susedi i prijatelji da se i oni dobro omrse u zajedničkom obedovanju.

Narodno je verovanje da će oni koji ne pripreme bogatu trpezu na ovaj dan cele godine oskudevati u svemu.

Veruje se i da nikako ne bi trebalo danas zaboraviti pozvati nekog od siromašnih poznanika za trpezu.

U gradovima je ovaj običaj poprimio drugačiji oblik, te se valja siromašnima odneti kakva odeća ili kakvo god materijalno dobro.

U većini krajeva, u toku dana ili večeri mlađi svet vodi glavnu reč - zbija razne šale po selu ili odlaze na neka poznata mesta u okolini gde se zabavljaju...

BONUS: NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".