Sepuku je bio jedan od načina da poraženi samuraji izbegnu zarobljeništvo. Vremenom, on je postao i neka vrsta protestnog čina ili način izražavanja tuge zbog smrti vođe.

Početkom 15 veka sepuku evoluira u oblik smrtne kazne za samuraje koji su počinili zločine. Iako se izvodio nad osuđenicima ovaj čin se i dalje smatrao primerom ekstremne hrabrosti i samopožrtvovanja koji je od njih zahtevao drevni samurajski kodeks bušido.

Kako se izvršavao sepuku?


Sam čin samoubistva podrazumevao da osuđeni ratnik probode svoj stomak kratkim mačem uz okretanje oštrice ka gore kako bi se zadalo sebi smrtonosnu ranu. Pojedini izvršioci pravili rane od kojih su umirali polako, a većina je tražila pomoć kaišakunina - koji bi im odrubio glavu katanom čim bi napravili početni rez.

Ceo proces je bio propraćen svešanošću. Tokom svečanosti praktikovan je ritual ispijanja sakea i komponovanja kratke "poeme smrti" pre uzimanja oštrice u ruke. 

Pored muškog postojala je i ženska verzija sepuka zvana džigai, koja je uključivala rezanje grla pomoću specijalnog noža poznatog kao tanto.

Drevni ritual u očima Zapadnjaka


JAPAN JE SVE DO 19 VEKA bio relativno izolovana država. Tek povremeno je imao kontakte sa kineskim i holandskim trgovačkim brodovima.

Kada su trgovinu sa Japanom uspostavili i Evropljani i Amerikanci, država je počela da uvodi promene. Ta reformacija naišla je na otpor samuraja.

Nije bilo neuobičajeno da od njihove ruke strada stranac. Kada je 1863. godine car Komei izdao naređenje da se "proteraju svi varvari" tj. Zapadnjaci, samuraji su ih rado proterovali svojim katanama.

To je 1868. godine dovelo do incidenta, kada su samurajski vojnici ubili 11 nenaoružanih francuskih mornara koji su boravili u priobalnom gradu Sakai. Tražeći pravdu, francuski konzul Leon Roš insistirao je da se oni pogube. Roš je pretpostavio da će samuraj biti pogubljen odsecanjem glave ili streljanjem, te je poslao kapetana Bergas du Petit-Tuara, da prisustvuje pogubljenju. Umesto toga, njegov kapetan je prisustvovao starom japanskom samoubilačkom ritualu sepukuu.

Zapadne diplomate u Japanu su zaključile da sepuku nije odgovarajuća kazna sa samuraje, jer s obzirom da predstavlja častan čin, neće ih odvratiti od ubijanja stranaca. 

Posle dugih pregovora objavljen je carski dekret kojim je doneta odluka da će se samurajima koji ubijaju strance oduzeti čin - što je značilo da im neće biti ukazana čast da okončaju svoj život ritualnim ubistvom.

Da li je to bio kraj za sepuku?


Iako je sepuku tokom vremena pao u nemilost krajem 19. veka, ta praksa nije u potpunosti iskorenjena. Jedan od takvih primera je i japanski general Nogi Maresuke koji je 1912. godine iz lojalnosti prema preminulom caru Meiji izvršio ovaj čin ritualnog samoubistva.

Takođe, tokom Drugog svetskog rata beleženi su slučajevi kada su japanske trupe radije birale mač umesto predaje. U drugoj polovini XX veka, sepuku je izvršio poznati romanopisac Juki Mišima, nakon što je izveo neuspeli državni udar protiv japanske vlade 1970. godine. 

(Nacionalna Geografija)

BONUS VIDEO:

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".