NJihovi obroci sastoje se isključivo od "zdrave" hrane. Ovakve prehrambene navike znak su ortoreksije nervose ili jednostavnije - ortoreksije, poremećaja ishrane koji se odnosi na nezdravu opsesiju "zdravom" i pravilnom ishranom.

Ovaj pojam dolazi iz grčkog jezika i doslovno znači "dobar apetit", iako bi tačniji prevod bio "pravilna ishrana". "Nervosa" je latinska reč koja upućuje na to da se radi o psihičkom poremećaju, kao što je to slučaj kod anoreksije nervose i bulimije nervose.

- Prehrambene navike ortoreksičara su kompulzivne, regulisane i isplanirane do poslednjeg detalja - rekla je nutricionistkinja Elke Binder.

Foto: Profimedia

 

 

 

Želja za dobitkom ili gubitkom težine nije nužno ono što ih motiviše. LJudi koji sistemski odbacuju hranu za koju veruju da je štetna najčešće to rade kako bi sprečili bolesti.

- Žene su puno podložnije ortoreksiji od muškaraca, posebno mlade žene - napomenuo je dr Johanes Geor Veklser, predsednik Saveznog udruženja nemačkih nutricionista. On kaže da je to možda podstaknuto idealom ženske lepote u modernom zapadnom društvu koji se propagira na društvenim mrežama i reklamama, a naglasak je na vitkoj i uvežbanoj figuri. Ovakva ponašanja najčešće se razvijaju postupno.

- Često počne sa uvođenjem strogih planova ishrane koji se sprovode tako što vama doslovno upravlja aplikacija - kaže Binder.

Ortoreksičar koji prekrši vlastita pravila tako da, na primer, pojede pola komada kolača, često će se osećati krivim i pogrešno misliti da je naštetio svom organizmu. Ortoreksija može da imati razne teške posledice. Iako je fokus na održavanju zdrave ishrane, potpuno izbacivanje nekih vrsta hrane može ishranu da učini neuravnoteženom i da dovede do neuhranjenosti. 

Ovo ponašanje trenutno nije formalno prepoznato kao poremećaj ishrane.

Foto: Profimedia

 

 

- Stručnjaci raspravljaju o tome da li je ortoreksija klinički značajna - istakao je Veksler, koji smatra da to nije ni poremećaj ishrane, ni ovisnost. Umeren oblik ovog ponašanja mogao bi da prođe kao "hir", dodao je.

Tada može da pomogne neko ko ima opušteniji stav prema hrani.

- Mogao bi to da bude njihov partner ili dobar lekar opšte prakse, neko ko će im pomoći da ublaže svoja stroga pravila - tvrdi Veksler.

Druga je stvar, međutim, kada takvo ponašanje uzrokuje patnju ili postane prava opsesija. U tom slučaju, trebalo bi se obratiti psihologu ili psihoterapeutu specijalizovanom za opsesivno-kompulsivna ponašanja.

- Što pre oni koji pate od teškog oblika ortoreksije dobiju pomoć, to će biti bolje za njihov organizam - rekla je Binder.

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".