U intervjuu za Kurir je Boško Đurovski otkrio ovu tajnu.

Boško i Milko su bili čuveni jugoslovenski fudbaleri 80-ih godina. Milko je možda važio za veću zvezdu, ali je i Boško bio veoma uspešan.

Tito umešao prste

Milko je prvobitno igrao za beogradske crveno-bele, da bi zablistao u Humskoj u crno-belom dresu. Sa druge strane, Boško je 11 sezona proveo u Crvenoj zvvezdi, a u tri navrata je bio trener, dok je dve godine proveo kao selektor makedonske reprezentacije.

Foto: Arhiva Novosti

 

''Izvorno prezime moje porodice je bilo Stojanović, po majci Petrović. To prezime Stojanović nosio je moj deda Nikola. Ali, kada su moji otišli u Makedoniju, onda su se dešavale neke stvari… Kako to da ti objasnim… Takvo je neko vreme bilo… Tito i njegovi saradnici vršili su pritisak na narod da se uzima prezime po nekom pretku i da se dodaje -ski na kraj, umesto -ić. Moj pradeda se zvao Đura i onda su po njemu moji prihvatili prezime Đurovski'', otkrio je Boško Đurovski.

Dodao je da je njihov otac rođen u Beogradu, ali je početkom Drugog svetskog rata prešao u današnju Severnu Makedoniju.

''Samo je stric ostao u Beogradu. Moj deda Nikola bio je heroj iz Prvog svetskog rata, rođen je 1892. Čovek koji je prešao Albansku golgotu sa srpskom vojskom. Nažalost, ja kao dete nisam mnogo zapitkivao o tome, a u to vreme se o Prvom svetskom ratu više ćutalo nego pričalo. Žao mi je što ne znam više pojedinosti o tome'', dodao je Đurovski za Kurir.

Bolje uzmi harmoniku nego loptu

Foto: N. Skenderija

 

Deda Milka i Boška nije voleo fudbal, čak je odvraćao unuke od fudbala.

''Imao je vinograd, imao neki svoj svet. Kad sam mu rekao da idem za Beograd da igram fudbal, on mi je rekao: ‘Šta će ti to? Bolje da ti kupim harmoniku, pa ti na Kalemegdanu sviraj i uzimaj pare!’ NJemu je to ostalo od pre rata, jer se tako dobro živelo u predratnom Beogradu'', istakao je Boško Đurovski.

(Novosti onlajn)