Ovo behu sve vojvode vizantijskog cara Teofila. Pa kada car Teofilo izgubi bitku protiv Saracena oko grada Amoreje, Saraceni uzeše grad, zarobiše mnoge hrišćane, među kojima i ove vojvode. Ostale hrišćane ili pobiše ili prodadoše u ropstvo, a vojvode baciše u tamnicu gde su bili sedam godina.

Više puta su dolazili muslimanski prvaci, da ih savetuju da prime veru Muhamedovu, ali vojvode ne hteše to ni čuti.

Foto: Vikipedija

 

 

Kada Saraceni govorahu vojvodama, da je Muhamed pravi prorok, a ne Hristos, upitaše ih vojvode: Ako bi se dva čoveka prepirali o jednoj njivi, pa jedan rekao: moja je njiva, a drugi: nije nego moja, pri tom jedan od njih imao mnogo svedoka, da je njegova njiva, a drugi nemao nijednog svedoka osim sebe samog, šta bi vi rekli, čija je njiva?

- Pravo ste presudili, odgovoriše im vojvode. Tako je sa Hristom i Muhamedom. Hristos ima mnoge svedoke, stare proroke, koje i vi priznajete, koji svi od Mojsija pa do Jovana Preteče svedoče o NJemu, a Muhamed sam za sebe svedoči da je prorok, i nema nijednog svedoka.

Postideše se Saraceni, no tad opet pokušaše da brane svoju veru ovako - Da je naša vera bolja od hrišćanske vidi se po tome, što Bog nama dade pobedu nad vama, i dade nam najbolje zemlje u svetu, i carstvo mnogo veće od hrišćanskog.

Molitva

Mučenici Tvoji Gospode, u stradanju svome su primili nepropadljivi venac, od Tebe Boga našega, jer imajući pomoć Tvoju mučitelje pobediše, a razoriše i nemoćnu drskost demona: NJihovim molitvama spasi duše naše.