Autor je devet knjiga, ali je član Udruženja književnika Srbije postao tek kada je, na nagovor drugova književnika, napisao molbu na stonoj salveti. Zbog provokativnih društvenih i političkih tekstova, često je bio predmet mnogih kontroverzi. Za poslednju knjigu poezije "Pusto ostrvo" dobio je nagradu akademije Ivo Andrić. Pre dve godine ovaj rođeni Čačanin postao je Počasni građanin Čačka, grada u čiju je čast prepevao pesmu Last Train to Clarksville grupe "Mankis" u hit "Zadnji voz za Čačak"....

Borisav Bora Đorđević (71) i njegova "Riblja čorba" našli su se i u udžbeniku "Muzička kultura" za osmi razred osnovne škole, u kome piše da je "Riblja čorba" jedna od najpoznatijih rok grupa Srbije i nekadašnje Jugoslavije, a da se njihova pesma "Pogledaj dom svoj anđele" ubraja u najbolje rok pesme ovih područja.

Sticajem okolnosti, otkazani novogodišnji koncerti u Nišu i Boru usled jakog zapaljenja pluća i intervju koji je Bora Čorba dao Miri Adanji Polak, doveli su u zabludu mnoge da pomisle da je otpisan. Nije ovo prvi put da ga otpisuju. Da se ne predaje, a naročito ne zbog "tamo neke kijavice", svedoči i predstojeći koncert 17. februara u Trnavi, prvi u 45 godina dugoj karijeri "Riblje čorbe" koji će biti održan u Slovačkoj.

Foto: ATA images

 

 

- Zaboravite bolest, to je prošlost - kaže Đorđević za "Novosti", list za koji je svojevremeno pisao kolumne, ali i objavio knjigu "Šta je pesnik hteo da kaže".

- Već radim na sticanju kondicije. Nas uvek otpisuju i mi ponovo poletimo kao feniks. Sviramo 17. februara u Trnavi. Danas nam je stigla molba jednog fana iz Slovačke da mu potpišemo albume. To nas je prijatno iznenadilo. Biće nam zadovoljstvo. Nama je čast da prvi put nastupamo u toj zemlji, ali je ne posmatramo kao potencijalno tržište, već kao novo mesto u kome ima ljudi koji vole našu muziku. Nismo znali da tamo ima toliko naših. Nadamo se da će, pored ljudi iz ovog regiona, doći i Slovaci da nas slušaju. Nek se spreme za moćni rokenrol. Kada smo čuli da nastupamo u Trnavi, odmah smo počeli da navijamo za Spartak. Ovde u Srbiji ima mnogo Slovaka sa kojima se družimo i sarađujemo u Bačkom Petrovcu, Kovačici... Zamolili smo organizatore iz "Magije Balkana" da nam spreme komad najboljeg kulena na svetu, koji prave samo Slovaci. U martu nas čekaju Brežice, pa u aprilu LJubljana. Pregovaramo Novi Sad i Kulu. U oktobru, možda, ozbiljna prekookeanska turneja, neću da kažem gde, da ne ureknem.

Osim što publika umesto upaljača na koncertima drži mobilne telefone, primećujete li još neku razliku u odnosu na nastupe s početka karijere?

- Na rok koncertima razlika ne postoji. Postoje razlike od mesta do mesta. U Makedoniji svi jako dobro pevaju od početka do kraja, negde se malo teže "otkrave", pa počnu da uživaju tek oko pete-šeste pesme, "preko bare" nostalgija je velika pa je sve emotivnije, ima i suza... Svaka vrsta muzike ima svoje fanove.

Nove pesme svirate na koncertima, hoće li se i kada pojaviti na albumu?

- Ne pitajte me ništa za album. Evo čeka izdavača oko tri godine. A izdavači oklevaju ili muvaju. Evo zašto. Tiraži su bedni. Niko ne kupuje CD. Novija kola nemaju plejere. Malo bolje se prodaju ploče, ali nedovoljno dobro. Jedini novac postoji u platformama, društvenim mrežama... Mi smo staromodan bend i u modernu tehnologiju se ne razumemo najbolje. Ne znam kako narodnjaci i ovi novi klinci uvećavaju broj pregleda, možda i ne uvećavaju, ali mi se time ne bavimo. Zato izdavači uzimaju pare baš od tih platformi kojih ima bezbroj. Nama, koji smo stvorili te pesme ne ostaje ništa. Slično je sa emiterima, ali to je druga priča. To područje je relativno novo i nije precizno pravno regulisano. Objavićemo album u svakom slučaju. Ili ćemo dobiti pravedan ugovor ili ćemo ga izdati sami. Za vaše čitaoce evo naslovne strane omota koji je, kao i uvek, radio Jugoslav Vlahović, ovoga puta uz pomoć sina Jakše.

Foto: Privatna arhiva

PREMIJERA Omot za novi album delo je Jugoslava Vlahovića

 

Šta je za vas Sretenje? Da li dan kada se sreću zima i leto, kada mečka izađe iz pećine da vidi svoju senku, dan kada je Karađorđe podigao Prvi srpski ustanak, odnosno dan kada je Srbija dobila prvi Ustav?

- Shvatam značaj Sretenja kao verskog praznika, shvatam značaj Prvog srpskog ustanka i Karađorđa (i on je posebna priča), ali u ovom trenutku Ustav je prva stvar na koju pomislim. I to ne taj prvi, već poslednji srpski Ustav. Taj najviši zakonski akt jedne zemlje je donet na jedvite jade. Dobri srpski narod je bio strašno umoran od čestih glasanja pa je neophodni kvorum postignut tek kada je njegova svetost, počivši patrijarh Pavle, izašao na referendum i glasao za donošenje novog Ustava. Zašto je taj, još uvek važeći, Ustav, toliko važan? Zato što u njemu piše da je Kosovo neodvojivi deo Srbije.

Na palubi Titanika

Kreten je pobio gomilu ljudi,
Ali to nikom nije bitno,
Blagorodni mu sudija sudi,
Pa zato kreten broji sitno.
Kako da vidim budućnost lepu,
Zašto od mene budalu prave,
Vidim na štapu šargarepu,
Ma lipši magarče do zelene trave.
Stavili klovna i debila
Na čelo jedne od velesila,
Izabrani se blentavo smeje,
A nema pojma ni ko je, ni gde je.
Na palubi titanika
Vlada frka i panika,
I dok se nežno grlimo na pramcu,
Merkamo slobodno mesto u čamcu.
LJudi su oholi i puni obesti,
Dolaze pošasti, dolaze bolesti,
Ja samo želim kraj tebe da legnem,
Da te zagrlim i čvrsto stegnem.

Želim da kažem da je onaj ko pokrene inicijativu za promenu ili izmenu Ustava, jednostavno izdajnik. Nama je od Kosova i Metohije ostalo samo to što u Ustavu piše. Zato mi nimalo nije važna mečka i njena senka, dani mrmota, pa ni ozbiljnije teme.

Kako komentarišete laganu smrt ćirilice?

- Vredi se boriti za ćirilicu, srpsko pismo. Dovoljno smo obrazovani da se, kad treba, u komunikaciji služimo latinicom, ali ćirilicu moramo sačuvati po svaku cenu. U Izraelu, koji je izrazito prozapadno nastrojen, obavezni su natpisi na jidišu. Na Kipru su na radnjama reklame na grčkom, engleskom, ruskom i jidišu. Poštuj tuđe, čuvaj svoje.

Foto: N. Paraušić

 

 

Ponekad mi se čini, kad ulazim u stari deo Beograda iz Novog Beograda, da ulazim u nečiju koloniju. Sve reklame su latinične.

Hoće li za pola veka neki vaši naslednici imati kome da sviraju?

- Ne znam, teško pitanje. Generacijska stvar. Od ovoga što klinci danas slušaju, jedino su gori matorci i matorke koji pokušavaju da ih imitiraju. Moguće je da me je pregazilo vreme, ali meni je to skroz bezveze, očajno pevanje, nikakva svirka, čast izuzecima. Malo su im i teme ograničene. Dakle, peva se o drogiranju, šibanju, najčešće sa pandurima, kresanju (samo kresanju, ništa ljubav), dobrim kolima, lovi, lovi, lovi... Stvar ukusa.

Srbija će uskoro na festivalu "Pesma za Evroviziju", izabrati svog predstavnika na "Evrosongu". Pratite li "Pesmu Evrovizije" na kojoj, realno, naša zemlja nije imala dobru pesmu još od Marije Šerifović i Željka Joksimovića?

- "Pesma Evrovizije" je odavno prestala da bude takmičenje kvalitetnih pesama. To je uglavnom pederbal, revija nekih čudnih stvorenja (blago rečeno) i, pre svega, politička manifestacija. Siguran sam da će, čim počne da se takmiči, kvazi država Kosovo i pobediti. Kad su mogli Ukrajinci više puta, moći će i ovi iz istih razloga. Što se naših tiče, Marija je toliko dobra pevačica i "Molitva" je toliko dobra pesma, da je pobeda morala da se desi. Žao mi je što je Željku Joksimoviću nepravedno izmakla u dva navrata. Od ovogodišnje "Evrovizije", što se naših učesnika tiče, izuzetno su mi se dopale dve pesme. Konstrakta je ponovo odlična i na nivou prethodnog učešća uz sjajnu podršku benda. Najviše mi se dopala devojka koja se pojavljuje pod imenom Breskvica.

Pesma je neverovatna i mora da pobedi na srpskom nivou. To što se neko buni ne treba da utiče na naš žiri, ali će uticati na žiri EU. Uostalom, pitaću vas: Zar crni orlovi nisu prekrili nebo?

(Večernje novosti)

BONUS VIDEO: