Dok se spremao da zaroni, Majorka je osetio da ga nešto udara po leđima, a kada se okrenuo ugledao je delfina. Iskusni ronilac je shvatio da ovaj morski sisar to nije radio zbog igre, nego da je pokušavao nešto da mu saopšti. 

Delfin je zaronio, a Enco ga je pratio. Na dubini od preko desetak metara, ugledao je drugog delfina koji je bio zarobljen u ribarskoj mreži. Enco je odmah izronio i u pomoć pozvao ćerku Rosanu koja je odmah zaronila i ponela noževe kako bi oslobodili delfina. 

Trebalo im je nekoliko minuta, a za to vreme, životinja u mreži emitovala je zvuk sličan ljudskom plaču. Naime, delfin može da izdrži ispod vode najviše 10 minuta, nakon čega mora da izroni i udahne vazduh, u protivnom bi se ugušio. 

Delfin kojeg su spasili je bio bremenita ženka, a nekoliko trenutaka nakon oslobođenja, donela je na svet prinovu. Muški delfin je prišao spasiocu i nosom mu dodirnuo obraz, poput poljupca u znak zahvalnosti, nakon čega su se udaljili.

- Dokle god čovek ne nauči da poštuje životinje i da komunicira sa životinjskim svetom, nikad neće razumeti svoju ulogu na ovoj Zemlji - završio je svoju priču čuveni Enco Majorka.

Foto: Profimedia

 

Brojni mediji su proučavali istinitost ove priče, ali prema istraživanju časopisa SAPeople, osnove same priče su istinite, iako su neki detalji, poput delfina koji ga "ljubi" u znak zahvalnosti, malo ulepšani.

Priča o podvigu oca i kćerke nije zaboravljena do danas i poslednjih meseci preplavila je društvene mreže. Dodati su i neki maštoviti detalji koji nisu istiniti, kao, recimo, da je mužijak u znak zahvalnosti poljubio Enca, pre nego što je s porodicom otplivao dalje. Bez obzira na to kako su se tačno rastali, suština ostaje ista. Spasavanje delfina bilo je potvrda onoga za šta se Enco borio čitav život.

Enzo je ovu priču podelio sa javnošću 2011. tokom kampanje Sea Shepherd-a za odbranu plavoperajne tune u Sredozemlju. 

Inače, Enco Majorka je tokom karijere postavio čak 17 svetskih rekorda, a bio je i prvi čovek koji je na dah zaronio na dubinu od 50 metara. Učinio je to i pored upozorenja naučnika da nijedan ronilac na dah ne može da preživi na tolikoj dubini jer organizam to ne bi podneo.

Foto: Vikipedija/Javno vlasništvo

 

Neko vreme bavio se i podvodnim ribolovom, ali iskustvo iz 1967. godine potpuno mu je promenilo život i odnos prema morskim stvorenjima. Jednog jutra, dok je ronio, pokušao je da ulovi veliku ribu. Ganjao ju je sve do dna. Životinja se, u panici, u jednom trenutku našla zarobljena u šupljini u kamenu. Dok joj je prilazio, s kopljem u ruci, video je strah u njenim očima i tada je shvatio da je pred njim živo biće koje će zbog njega stradati. Tada je odlučio da odustane od ribolova i više poštuje podvodni svet.

Posebeno je zanimljivo njegovo ronilačko rivalstvo sa Žakom Majolom. NJih dvojica su se takmičili u obaranju rekorda u ronjenju na dah od 1966. godine. I gotovo su jedan drugoga vukli preko granica mogućeg.

 

 

Kada su 1970. godine došli do 73 metra, Međunarodna federacija je procenila da je ta dubina previše opasna i odbila je da priznaje dalje rekorde.

Dana 22. septembra 1974. godine, u zalivu Jeranto, Majorka je pokušao da postavi novi svetski rekord u ronjenju na dah, ciljajući na dubinu od 90 metara. Događaj je prenošen uživo, po prvi put u istoriji RAI, italijanske radio-televizije. Manje od 20 metara u svom zaronu, Majorka je naleteo na Enca Botesinija, instruktora ronjenja, i kada je ponovo izronio, ispustio je niz psovki, od kojih su se mnoge čule u živom prenosu. Ovaj ispad doveo je do njegove zabrane na televiziji dugi niz godina i do njegovog povlačenja iz takmičenja.

Ipak, "gospodar dubina", kako su lokalni mediji opisivali Majorku, vratio se rođenju 1988. godine i dostigao je neverovatnu dubinu od čak 101 metar.

Žak Majol je preminuo 2001., a Majkorka 2016. u 86. godini života. NJihovo rivalstvo inspirisalo je francuskog reditelja Lika Besona da napravi film "Veliko plavetnilo" iz 1988. godine, a lik Enca Molinarija, zasnovanog upravo na Majorci, igrao je čuveni francuski glumac Žan Reno.

Foto: Tanjug/AP

 

Inače, ovaj kultni film nije prikazan u Italiji sve do 2002. zbog prigovora Majorke. Prepoznajući sopstvenu karikaturu u liku Enca Molinarija, Majorka je smatrao da je to štetno za njegov imidž. Nakon smrti Žaka Majola 2001. i Majorkinog povlačenja sa takmičenja, popustio je i film je prikazan.

BONUS VIDEO: