Pogrešna uverenja i nedostatak komunikacije su prvi na listi narušenog emotivnog odnosa. Iako svi čeznemo da budemo voljeni, nismo svi dovoljno hrabri da prihvatimo emociju od druge strane, ali ni kompromis. Psiholog Mica Keča za naš Nportal dala nekoliko saveta kako da budemo sigurniji i samopouzdaniji kada je reč o ljubavi. Ona je napravila poređenje između komunikacije ranije i danas. U nastavku teksta pronaći ćete sve o vezama, braku i kado treba da izgleda zdrav odnos koji će potrajati.   

Svedoci smo da su ljubav i emocije postali mehur od sapunice. Šta je to za čim svi čeznu i zbog čega partneri ne mogu pronaći zajednički jezik, pa se brak ili veza završe jako brzo? Ti slučajevi nisu postojali pre tri, četiri decenije? Koje su sličnosti i razlike današnjeg života sa tadašnjim?

- Ne bih se složila da ljubav i emocije ikada mogu postati mehur od sapunice. LJubav sigurno predstavlja pokretačku snagu čoveka. Svi za njom čeznemo i svi joj težimo, na svoj način. Namerno kažem na svoj način, jer način na koji osmišljavamo i vidimo ljubav zavisi od mnogih faktora, poput načina na koji smo ljubav doživljavali u svojoj porodici, načina na koji smo učeni da ljubav negujemo i održavamo od strane svoje uže i šire sredine. Svi mi u svojoj osnovi želimo bliskost i ljubav, samo ne umemo svi da ih ostvarimo na kraće ili duže staze. Neki se plašimo bliskosti, neki smo naučeni da na prvoj prepreci odustanemo. Pogrešna uverenja i predrasude o načinu na koji se bliski odnosi neguju i održavaju mogu dovesti do brzog kraha odnosa. Sigurno je da su neki ljudi imali poteškoća sa održavanjem bliskih odnosa i pre tri ili četiri decenije. Moguće je, međutim, da su uverenja o održavanju i napuštanju partnerskih odnosa tada bila takva da su se partneri ređe odlučivali na napuštanje emitovnog odnosa. Sličnosti i razlike današnjeg života sa tadašnjim, kada je reč o emotivnim odnosima, ogledaju se svakako u stavovima i očekivanjima koji se odnose na ljubav i bliskost, a koji su svakako odraz vremena u kome živimo.

 

Veza na jednu noć. Koliko to može loše da utiče na karakter, emocije?

- Svakako da savremeno doba pruža više mogućnosti kada je reč o vrsti emotivnog odnosa. Veze na jednu noć su vrsta emotivnog odnosa koji naizgled nijednog od partnera ne obavezuje na duge staze. Međutim, kako je svako od nas zasebna individua sa sopstvenim osobinama i očekivanja, ne možemo znati kakav će ko "film" razviti u svojim mislima. Veza na jednu noć sigurno prija onome ko je u određenom trenutku želi. Na duge staze, međutim, svaka osoba bira sama za sebe šta joj prija, šta želi a šta ne.

Foto: Profimedia

 

 Da li se mladi plaše emocija? Šta priželjkuju momci od svoje devojke ili žene, a šta devojke? Koje osobine moraju da imaju? Da li se dovoljno govori o emocijama?

- Ne plaše se ljudi emocija, plaše se neuzvraćenih emocija. To najviše zavisi od toga kakva uverenja imamo u pogledu slike o sebi kada su emocije u pitanju; ukoliko negde smatramo da nismo vredni ljubavi i bliskosti, izbegavaćemo ljubav i bliskost. Nezgoda je u tome što nismo uvek svesni slike o sebi koju zaista imamo. Kako biramo svoje partnere? Pitanje je vrlo široko, no najobuhvatnije bi bilo reći da tražimo partnere u odnosu sa kojima ćemo ostvariti svoju autentičnost i celovitost. Kada kažemo autentična ličnost, laički rečeno hoćemo da kažemo da osoba traži partnera u odnosu sa kojim će moći da bude ono što jeste. Kada smo u vezi sa osobom sa kojom se osećamo slobodnom da svoje potrebe zadovoljavamo na način koji nam odgovara bez da zbog toga doživljavamo osudu, tada smo ostvarili svoju autentičnost. Rečeno jednostavnim jezikom, tada smo srećni. Stiče se utisak da se o emocijama dovoljno govori. Već za vrlo malu decu postoje slikovnice čija funkcija jeste da decu podstiču da lakše uoče i prepoznaju tuđe emocije. Termin emocija često se može čuti u medijima, knjigama i svakodnevnom razgovoru. Premalo se možda govori o tome koliko su sve emocije korisne za nas, bile one prijatne ili ne. No kada je o emocijama reč, akcenat je na njihovom doživljavanju, a ne na pričanju o njima. Emocije koje najčešće doživljavamo u svojoj primarnoj porodici, biće emocije kojima ćemo težiti u odraslom dobu.

Dosta mladih nije u vezi, vrlo brzo se razočaraju – tako navode. Da li je razlog prebrz ulazak u vezu i koliko treba vremena da možemo reći da smo nekog zavoleli i prihvatili onakvog kakav jeste? Ili je razlog nešto drugo?

- Razočaramo se u šta? Najčešće se razočaramo u svoju predstavu o nekome. Biramo partnera na osnovu lične idealne slike o partneru kao takvom, koju gradimo na osnovu svojih, svesnih i skrivenih, potreba i uverenja. Zapravo se zaljubljujemo u tu sliku, ne u partnera kao takvog. Zato je lakše zaljubiti se, nego voleti. Zaljubljivanje zahteva cepanje, a ljubav celovitost. Kako se ono kaže, odlepiti za nekim. Videti samo dobre strane nekoga. Videti samo one strane koje nama odgovaraju i koje želimo da vidimo. LJubav je već mnogo više od toga. Voleti znači videti i lepe i manje lepe strane partnera i baš zbog toga se odlučiti na emotivni odnos sa njim. U nekim fazama ličnog odrastanja nismo spremni za ljubav, već samo za zaljubljivanje. Takođe, ponekad naše autentične potrebe nisu one koje smo ugradili u našu svesnu ličnu predstavu o idelnom partneru. Nekad, iz različitih razloga, nismo svesni svojih stvarnih potreba. Tada imamo utisak da smo se razočarali.

 Kako prići momku, devojci, pokazati interesovanje? Ko treba da bude inicijator za vezu? Da li još uvek važi za devojke „nemoj prva da se javiš“ i da li momci više gledaju fizički izgled ili vaspitanje?

- Autentičnost je odgovor. Prići drugom biću iz svog bića, ostvariti kontakt kakav je nama samima prirodan i blizak. Ne vredi čitati savete na temu "kako prići devojci ili momku". Šta vredi savet za koji mnogi kažu da je plodonosan, ukoliko nam je lično odbojan i stran. Svaka ličnost je jedinstvena i neponovljiva, i kao takva je i drugoj ličnosti najprivlačnija. Najbolje je ne razmišljati o tome ko treba da bude inicijator, da li da biramo ili da budemo birane. Najbolje je da činimo onako kako nam se u datom trenutku čini ispravnim i prirodnim. U skladu sa sopstvenim sistemom vrednosti i osobinama ličnosti. Kada god činimo onako kako bi trebalo, a ne iz autentičnih potreba, ne ispadne onako kako smo želeli. Teško je odgovoriti tako po stavkama, fizički izgled ili vaspitanje. Teško da će nam neko reći da se zaljubio u tu devojku zato što ima plave oči i kestenjastu kosu, iako mu se nimalo ne dopada njena ličnost. Privuče nas ličnost, ne njeni delovi, svaki za sebe. Neko nam se dopadne, neko ne. Privuče nas određeni sklop osobina ličnosti. Celovita slika. Privuče nas ličnost. Čak i ako toga u prvi mah nismo svesni, tako je.

 Da li se muškarci plaše jakih žena? Kako napraviti balans između karijere i porodice? Da li stupiti u brak sa manje obrazovanim partnerom? Kako sve to utiče na muškarce, a kako na žene?

 

Najpre bismo morali da definišemo pojam jake žene. Ukoliko pod tim pojmom podrazumevamo ženu autentične i celovite ličnosti, tada bismo mogli reći da se takve žene može plašiti samo muškarac koji sam još uvek nije stupio na tu lestvicu ličnog razvoja. Nema razloga da se muškarac plaši jake žene, ukoliko je i sam jak muškarac, da se tako izrazim. Kada smo u odnosu sa partnerom koji nam pruža osećaj sigurnosti i razumevanja, nema razloga da ne ostvarimo balans između karijere i porodica. Ukoliko imamo subjektivni osećaj blagostanja i zadovoljstva u svom emotivnom odnosu, velika je verovatnoća da ćemo uspešno balansirati porodični i poslovni život. Ukoliko bi vama smetalo da stupite u brak sa manje ili više obrazovanim partnerom od sebe, nemojte. Ukoliko biste se zbog toga osećali inferiorno, nemojte. Pitanje je vrlo individualno i zavisi od samopouzdanja i samopoštovanja pojedine individue, odnosno na čemu ona bazira ova dva bitna aspekta svoje ličnosti. Kada pitate nekoga ko je on, a on vam najpre kaže "ja sam lekar" ili "ja sam Marko". Eto brzog testa. Svakako da savremeno doba stavlja razne zahteve pred muškarce i žene. No, od njih samih zavisi koji će zahtevi i težnje za njih same biti relevantni a koji ne, odnosno kako će i da li oni uticati na njihovu sliku o sebi, drugima i svetu oko sebe.

 Idealno vreme za brak. Kako pritisak sredine utiče na osećanja?

- Kako reče Mika Antić, sve u tvoje vreme. Kada bi brak bio kolač, moglo bi da se odredi tačno vreme. Ovako je uvek idealno vreme, tvoje vreme. Onda kada želiš. Kada si na toj lestvici svog ličnog razvoja. Tada. Neki mladi stupaju u brak zato što sredina kaže da tako treba, dok drugi protiv nje vode tihu ili glasnu borbu. I svi pate, neki manje, neki više, jer smo socijalna bića. Preporuka je da istraju na svom ličnom putu. Da uvek polaze iz onoga što žele, ne iz onoga što treba. Pođite iz ličnih potreba, želja i očekivanja. Kako god da ispadne, bićete srećni da samo sebi možete da zahvalite za ishod.

Foto: Profimedia

 

Šta kada skinemo "ružičaste naočare" i sagledamo sve vrline i mane partnera? Kada dolazi do prevare i koliko se često javljaju parovi sa problemima? Da li su rešivi?

- Kada skinemo ružičaste naočare, uspostavljamo celovitost partnera i sopstvenih očekivanja. Zaljubljivanje je ružičasto, a ljubav je u svim bojama. Lišeni ružičastih naočara, uočavamo da naš partner poseduje i mane, ne samo vrline. Tada odlučujemo šta prevaže, da li ćemo raditi na odnosu ili ga napustiti. Prevara u partnerskom odnosu može biti posledica jednog ili više faktora. Samopouzdanje i samopoštovanje svakako su neki od faktora. Možemo očekivati da će se na prevaru ređe odlučiti osobe čije samopouzdanje i samopoštovanje je na visokom nivou. Takve osobe dovoljno cene sebe i partnera, te prevaru smatraju izdajom koja nije prihvatljiva. LJudi nekad varaju jednostavno zato što prema nekome osećaju emocije, dok istovremeno vole svog partnera. Varaju jer ne mogu da se odluče za jedan odnos. Ponekad je u pitanju zona komfora. Zaljube se u treću osobu, ali ne žele da napuste partnerski odnos jer su se u njemu uljuljkali i odgovara im tako. Postoje i oni koji ne smatraju prevaru izdajom, ukoliko njihov odnos sa partnerom sa kojim su u viđivoj vezi ne gubi na kvalitetu. Na osnovu principa ’što ne znaš, ne može te povrediti’. Moralni sistem vrednosti takođe utiče na naše ponašanje u partnerskom odnosu. Neka osoba neće počiniti prevaru čak i ako ima potrebu, jer se to kosi sa njenim moralnim načelima. Svi parovi imaju probleme. Partnerski odnos, poput svakog drugog odnosa, jeste odnos koji se vremenom menja. Partneri rastu i razvijaju se svako za sebe i zajedno, a njihov odnos menja se zajedno sa njima. Svaki razvojni put sastoji se od manjih ili većih kriza, koje su zapravo šanse za rast. U zavisnosti od međusobne kompatibilnosti partnera, krizu će doživeti kao rizik ili šansu za razvoj. U skladu sa tim, problemi su rešivi ukoliko su u datom trenutku partneri dovoljno kompatibilni da trenutnu krizu dožive kao šansu za lični razvoj i razvoj svog odnosa. Dobra komunikacija i sposobnost da uđemo u cipele svog partnera, svakako su faktori koji povećavaju šansu da se problemi reše na željeni način.

 Izbegava se odnos sa širom zajednicom, odnosno sa svekrvom i svekrom, taštom i tastom. Da li ostali porodični odnosi mogu uticati na vezu?

- Imamo tendenciju da izbegavamo odnose u kojima se ne osećamo sigurno i podržavajuće. Skladni porodični osobi čine najsigurniju mrežu podrške za svakoga od nas. Ukoliko ih izbegavamo, znači da nam njihov kvalitet ne odgovara. Svakako da partneri neće izbegavati odnose sa primarnim porodicama, ukoliko oni doprinose njihovoj sreći i stabilnosti. Naravno da porodični odnosi mogu uticati na emotivni odnos partnera. Čovek je socijalno biće, te je prirodno i neophodno da gradi odnose sa više osoba u svom životu, a odnos se vremenom menja, kao što se menjamo i mi, sami za sebe i zajedno sa drugom osobom.

Foto: Shutterstock

 

 Upoznavanje putem mreža i veze na daljinu? Preporuka ili ne? Šta je to srodna duša?  Kako stvoriti vlastitu filmsku priču?

- Savremeno doba donelo je mogućnst proširivanja opsega soba koje možemo upoznati, putem globalnom umrežavanja internet vezom. Ne može se dati generalna preporuka kada je u pitanju pronalaženje partnera virtuelnim putem. To zavisi od ličnih sklonosti pojedinca. Mnogi ljudi više cene kontatk uživo od virtuelnog. Naprosto, virtuelnim putem ne mogu da osete "konekciju", da se malo poigramo rečima. Kao što postoje osobe koje se mnogo opuštenije osećaju pri komunikaciji iza ekrana. Sve dok ste dovoljno oprezni, na vama je da odaberete oblik komunikacije koji vam najviše odgovara. Pretpostavljam da se naredno pitanje nadovezuje na prvo predviđajući da su veze koje uspostavljamo sa partnerima koje upoznamo online uglavnom veze na daljinu, iako to nije nužno tako. Veze na daljinu mogu da budu veoma motivišuće, ukoliko su partneri spremni da se trude oko svog odnosa stalno, te ukoliko imaju dovoljno samopouzdanja koje će učiniti da imaju dovoljno poverenja u svog partnera i u sebe. U suprotnom, mogu biti kratkog daha. Ne znate dok ne probate. Ne postoji definicija srodne duše. Verovatno da svako od nas ima zasebnu definiciju, ukoliko je uopšte ima. Uopšteno bismo srodnom dušom nazvali partnera u odnosu sa kojim smo slobodni da na autentičan način ispunjavamo svoje potrebe i izražavamo svoje emocije.

Postoji li danas filmska ljubav? Kako stvoriti vlastitu filmsku priču?

Svakako da filmske ljubavi postoje i van ekrana. Svako od nas je kreira ukoliko to želi i ima kapacitet za to. U zavisnosti od premisa koje imamo u pogledu na sebe, druge i svet oko sebe, kreiraćemo sopstvenu filmsku priču. Koliko će ona biti zanimljiva, nepredvidiva ili intenzivna, zavisi od naših ličnih sklonosti i očekivanja. Neki od nas traže miran odnos i stabilne porodične vrednosti, dok je za neke ljubav samo ako je nepredvidivo i turbulentno. Živeti autentično jedini je način da ostvarimo svoju vlastitu filmsku priču. Pratiti sopstvene želje i potrebe, ne tuđe. Donositi prave i pogrešne odluke o svom trošku. Samo tako možemo živeti filmski. 

BONUS VIDEO: