Krajem devedesetih u narodu se raširila uzrečica: "Nema te k'o Slavka Banjca". Pevač koji je stekao popularnost izvanrednim glasom i nizom velikih hitova najednom je nestao sa scene, te su počele da kruže čak i glasine da više nije među živima. Na sreću, ispostavilo se da je reč o tračevima, a Banjac je ljubitelje njegovih pesama obradovao 2018. godine kada se vratio na estradu i objavio novi album. O njegovom povratku na scenu i aktuelnim zbivanjima u svetu narodne muzike, Banjac je govorio u prazničnom intervjuu za Nportal.

Najslavniji dani vaše karijere dogodili su se devedesetih, a pre pet godina ste se vratili na estradu. Koje su razlike između ovog i onog vremena? Kada je bilo bolje za muziku i muzičare i zašto?

Moj povratak na muzičku scenu posle toliko godina bio je velika prekretnica u mom životu. Trebalo je da smognem snage i nastavim svoju muzičku karijeru koju sam sticajem okolnosti napustio u vremenu kada sam bio u najvećoj muzičkoj ekspanziji. Koliko god je taj vakum nepojavljivanja bio težak za mene, odlučio sam da se vratim svojoj publici koja me i posle toliko godina prozivala mojim oživljenim pesmama. To me je podiglo i dalo snagu da krenem ponovo. Napravljen je moj novi album uz pomoć dragih prijatelja i kolega, a potom i moj prvi solistički koncert u Sava centru koji je pokazao tu divnu povezanost između publike i mene. Iznenađenje za mene je bilo veliko kada sam video da je to mlada publika, da su to mladi ljudi koji možda nisu bili ni rođeni kada sam otpevao te pesme. Razlika za koju me pitate naravno da postoji i to je normalno jer vreme ne stoji, desili su neki novi muzički trendovi koji su usvojeni ali upitno je njihovo trajanje jer sve više mladih se vraća onim starim proverenim vrednostima u muzici. To mi daje snage da nastavim dalje jer to nekada je prošlost, a ja živim za ovaj sadašnji trenutak.

Foto: ATA images

 

Kada je izašao album 2018. godine, izjavili ste da želite da napravite kontinuitet, da otpevate ono što niste otpevali, jer osećate da niste dali sve. Kako vam se danas čini, hoćete li to uspeti da ostvarite? Sada vas od tog povratka na scenu deli pet godina. Kako biste ocenili ono što se događalo, da li ste zadovoljni?

Svoje planove polako ostvarujem, važno je da sam uspostavio taj željeni kontinuitet, nastupam, pevam i uz mudrost svojih godina procenjujem koje su to pesme koje treba da otpevam. Sve te godine od mog povratka su ispunjene radom, stvaranjem novih pesama, koncertima, nastupima, a publika koja me voli i poštuje je moja zvezda vodilja jer mi daje veliku snagu da idem dalje.

Kakvi su vam planovi za nastupajuću godinu, možemo li se nadati novim pesmama?

Nove pesme su iznedrene od vrsnih autora, uskoro će biti otpevane i poklonjene svima koji vole i uvažavaju moj muzički opus.

Foto: ATA images

 

Neizostavna tema u estradnim vodama proteklih meseci bila je Aleksandra Prijović i njen uspeh sa nizom velikih koncerata u regionu. Koliko ste pratili njenu karijeru i da li ste mogli da predvidite da će njena popularnost dobiti ovakve razmere?

Aleksandra Prijović se nametnula kao zvezda mlade generacije koja je izabrala muzički stil, sada je to pop folk koji je postao najpopularniji na ovim prostorima i zato je ona oličenje balkanskog muzičkog ukusa. Ona je devojka koja dobro peva i koja je napravila ozbiljnu produkciju koja je jedan od ključeva njenog trenutnog uspeha. Kao stariji kolega želim joj dobro zdravlje i sreću na svim poljima. 

Mnogi se slažu u oceni da danas postoji „kriza autorstva“, da je pevačima sve teže da dođu do dobre pesme koju bi mogli da snime. Kakvo je vaše mišljenje, ali i neposredno iskustvo?

Kriza autorstva postoji jer treba zadovoljiti ukus mnogobrojnih pevača koji traže svoje mesto pod ovim muzičkim nebom. Oni stari i provereni autori su možda iscrpili svoju esenciju stvaralaštva ali pojavljuju se sada oni mlađi koji mogu da iznenade svojim stvaranjem i ja beskrajno verujem u njih.

Foto: ATA images

 

Proteklih godina, nažalost, ostali smo bez velikih imena narodne muzike, kao što su, recimo, Sinan, Šaban, DŽej, Rokvić, Merima, kojoj ste posvetili i pesmu, Tozovac… Možda je pitanje nezahvalno, ali ko vama najviše nedostaje?

Protekle godine su nas suočile sa odlascima naših legendarnih pevača, bilo je preteško nastaviti bez njih i bolnog saznanja da nisu više među nama. Međutim oni će trajati kroz svoje pesme kojima su obeležili našu životnu epohu. Svi mi mnogo nedostaju ali Merima i Toza najviše. 

U poslednje vreme, snimaju se biografski filmovi o pevačima narodne muzike – „Toma“, „Pokidan“ o životu Ace Lukasa – iduće godine u bioskope stiže i „Nedelja“, o DŽejevom životu. Da li ste gledali ove filmove, kako vam se dopadaju i kakvo je vaše mišljenje, načelno, o takvim ostvarenjima?

Odgledao sam samo film " Toma" i dopala mi se ta lepa, potresna i romansirana priča o našem legedarnom pevaču čije pesme uvek sa zadovoljstvom i velikim poštovanjem izvodim. Verovatno će se još nečiji muzički životi naći na filmskom platnu kao sećanja na ljude koji su ostavili veliki trag za sobom.

Foto: ATA images

 

Vaša poruka za naše čitaoce i vašu publiku povodom praznika, i godine u koju ulazimo...

Toliko iskrenih zelja bih poslao, ali ću to sažeti na one najbitnije... Dragi dobri ljudi, srećna Vam Nova godina i Božićni predivni dani... Želim Vam dobro zdravlje, ljubavi i blagostanja... Molim Vas, pronađite motiv i način da pobedite STRAH... Život će Vam biti mnogo lepši i prepun radosti... Vaš iskreni prijatelj, Slavko Banjac.

BONUS VIDEO: