- Ja sam jedne zime kupio konja, jahali smo ga. Onda sam napravio velike sanke, kao ruska trojka. I upregnem tog konja i onda se vozim ovde po brdima. E onda se oženio jedan moj rođak koji je imao koze. I odem prvo veče kod njega kad dolazi rodbina da se čestita. I čujem tu neku priču od njega i ubaci mi tog nekog crva. I počnem da to sagledavam sa svih strana. Ma mora čovek da bude otvorenog uma. Pre toga sam razmišljao da se bavim pasterizacijom ovog našeg seljačkog domaćeg. Ali znate li koja je tu koknurencija. Kako vi da dođete do kupca da ga ubedite da to proba. I onda kad proba da kupi i drugi, treći put. Međutim ovo sa kozama me nekako zaintrigiralo. Ja sam posle glume inače studirao filozfski fakultet. I onda sam razmišljao – eto taj jarac u mitologiji, u filozofiji. Satir – polu jarac, polu čovek. Onda simbol kod našeg naroda. Koza je što kažu druga majka. Odhranila nas je između Turaka i Drugog svetskog rata. Spasla nas je.

Glumac je otkrio da je prvih 10-12 hiljada evra za izgradnju štale, uzeo od honorara od serije “Lud, zbunjen, normalan”.

- Kante sam ja vukao, imao sam neku “škodu”. Prve kante mi je dala jedna mlekara tu iz Mionice. Polovne kante koje sam ja oprao i u njih stavio sir. Etikete sam izrađivao na štampaču. Vakumirku sam platio 600 evra. Sir mi je stajao u podrumu i kad smo kupili tu vakumirku onda sam pakovao sir i nosio ga kupcima. Znam mnogo firmi koje zbog svog ekstraprofita preusmeravaju novac na investiranje. Sa te pozicije vi vidite da je to idealno za poslovanje. Ali te firme pucaju jer nisu peške napravljene. Jedno jutro se probudite i samo vidite da su svi lanci popucali. Jer niste bili svesni tog nastajanja.

 

 

Janković ne krije da mu je u pronalaženju prvih mušterija pomogla činjenica da je glumac.

- Drugo, imate vi svetske njuške koje imaju biznis. I onda se reflektor okrene ka tome. Ali vi kad probate proizvod vidite da to nije ništa. I odlazite. Ja mogu biti Maradona, ali ako proizvod ne valja, onda ne valja. E ja sam okrenuo reflektor i trudio sam se da to što radim, radim dobro. Da to što radim, radim pošteno. Iako su me i stručnjaci koji su nekada pokušavali time da se bave upozoravali – Branko nema šanse da uspeš, propašćeš.

- Evo, ako pričamo o siru i mlekarstvu. Niko ne računa na elemenat logistike i organizacije. Niko ne računa na fiksne troškove koji rastu. Jeste li videli šta se dešava u Americi, ovaj skok struje i goriva. Imate skok inflacije. To morate da pratite. Evo zašto je meni sad došao ovde jedan od najboljih kuvara u Beogradu. Rekao sam mu Milane molim te dođi jer hoću da se igramo sa sirovinom. A ovi neki misle da je to kako padne. Nije, morate da radite na svim frontovima. Ja sam verovanja da je metafizika pre fizike. Sećam se kad u jedan elitni restoran donesem tri kante sira zato što prolazim tuda. A onda mi vlasnik kaže – au brate, šta će tebi to. A šta je to strašno? Šta je to strašno? Je l’ to zato što je on gledao na TV-u da neko sedi i da je taj neko mangup. Vi imate švajcarske proizvođače najskupljih sireva na svetu koji čiste štalu. Ali to je naša malograđanska palanačka svest. Ja to ne razumem. To je po principu ti umesto da sediš ko gospodin ti vučeš kante sira. Šta to znači?

 

 

Glumac ističe da uopšte nema problem sa egom.

- Ja mislim da sam to prebobo još kao glumac. To je kao kad glumac dođe pa kaže e je l’ došao rekviziter treba da počnemo scenu. Pa uzmi sam stavi čašu gde treba. Ne mislim ja da rušim posao rekvizitera niti njemu da smetam, ali ako vidiš da je čovek u poslu… Imam ja ovde jednog strica ovde, fenomenalnu rakiju pravi. I ne mogu da ga ubedim da kupi flaše kako treba. Nego on uzme flaše od ovoga i onoga, uzme neke čepove, i vi to kad vidite nemate poverenja u to da treba da probate. Morate o svemu da vodite računa.

Kada je stekao poverenje kupaca u poslu sa preradom mleka i pravljenjem sira, Janković je krenuo u nešto što je ovde široj javnosti bilo gotovo nepoznato. Surutku je pakovao u kapsule, u obliku prah.

Foto:Printskrin YouTube/Ata images

 

- Ja sam veoma znatiželjan. Bio sam fasciniran procesom liofilizacije. Evo svo voćarstvo prelazi na liofilizaciju posebno kod skoka energenata i kod skoka logistike. Ako jedan kosmonaut živi mesec dana na liofilizovanoj hrani i funkcioniše savršeno u tom prostoru gde se nalazi. Ako farmacija to radi, ako se molekularna biologija time bavi. Nije mi jasno zašto onda to ne bi bio slučaj i sa čuvanjem ove svakodnevne hrane? Svima je jasno da je surutka lek, ali niko se nije bavio time kako da to sačuva. I onda sam ja krenuo u tu priču. Bio mi je izazov.

Bio je to i svojevrstan rizik jer je trebalo uveriti ljude da to što je spakovao u neki prah ili kapsulu ima isti efekat kao ono što smo kupovali u flašama i pili.

- I bolji, jer ja ne koristim nikakve konzervanse. Vi kada to ubacite u flašu morate da ubacite i konzervans. Znate li kako funkcionišu veliki trgovinski lanci? Imaju čoveka koji samo gleda datume. I na tri dana pred istek on odmah vraća robu. I onda kažete – da bih opstao moram da ubacim “E” taj i taj.

Foto: Prinrtskrin/Instagram/koza.nostra.by.branko.jankovic

 

Janković je praktično ceo kraj uključio u posao sa kozama.

- Mislio sam na početku da ću imati problem sa sirovinama. U jednom trenutku sam sam imao 250 koza. To je veliki posao. Plus mlekara i prerada. Ali kada sam video da su se ljudi zainteresovali onda sam video da to može biti jedna stvar da svi budu zadovoljni. Pričao sam skoro sa ljudima. Mnogo mi mislimo kako će neko tamo negde uraditi to nešto i mi ćemo biti srećni. Nema toga. Sad je svet blizu. Treba to ispratiti kako treba. Zašto se pored auto-puteva u Srbiji ne otvore nacionalni restorani. Zašto? Taj restoran će “povući” i čoveka koji će da naseče drva za taj restoran. Da se posade na kraju krajeva dva hektara pasulja. Ne mora da pije. Ioanko vozi, ali nek pojede 2-3 sarme. A ne da jede, ajd sad da ne imenujem. Mislim da o tome niko nije razmišljao.

(Mondo)

BONUS VIDEO: