Panto Dakić imao je samo 12, a Ivan Jovović 19 godina. Otišli su da se tog toplog avgustovskog dana sa drugovima okupaju u Pekoj Bistrici, kada su prekinuti njihovi snovi.

- Dokle će ovo da traje ne zna se. Nama Srbima nije dobro, ne znam da li će se išta preduzeti, ne samo za ubistvo Ivana i Panta, već za sva ubistva na Kosovu. Apelovao bih na sve organizacije, strukture, da se uključe. Za mene je osećaj isti kao i onog dana, i trajaće dok mi traje duša - kazao je Dakić.

Ni posle dvadeset godina počinioci ubistva dvoje i ranjavanja četvoro srpske dece u Goraždevcu nisu pronađeni, a istražitelji Euleksa su krajem 2010. obustavili istragu.

Dakić dodaje da ne očekuje da se istraga nastavi i kako kaže nema informacija o tome.

Foto: Privatna arhiva

 

- Nas niko ne obaveštava, jedino vi novinari kada dođete. Za nas bi značilo da se otkrije ko je ubica. Zamislite ubica mog deteta šeta, možda mi se smeje putem, bio bih najsrećniji kada bi moglo da se sazna i sve okonča - poručio je Dakić.

Na dan ubistva Dakića i Jovovića, ranjeni su i Bogdan Bukumirić, Dragana Srbljak, Đorđe Ugrenović i Marko Bogićević.

Đorđe Ugrenović, jedan od četvoro dece koja su 13. avgusta 2003. ranjena, rekao je da sećanja ne blede ni posle dvadeset godina. Kaže, da je pošlo dvadeset godina od ubistva njegovih drugova, ali da slika događaja ne bledi, a posebna je bol, priča, što niko od odgovornih nije pronađen.

- Muči nas mnogo sve to. To je bio veliki zločin i veliki udarac za nas u Goraždevcu. Tog dana se sećam kao da je danas bilo, taj pečat je neizbrisiv. Išili smo da se kupamo na reci, mi nismo išli na more, na zimovanja, za nas je reka bila sve, mesto gde smo mogli da se rashladimo. Bilo je oko stotinak dece, i onda se desila rafalna paljba koja je pokosila Panta i Ivana i nas - priča Ugrenović.

Ugrenović ističe da sa svojom porodicom planira da ostane u Goraždevcu.

- Imam četvoro dece, i trudiću se da Ivana i Panta uvek spominjem da se ne zaborave i da uvek budu sa nama - poručio je Ugrenović.

"Srpska deca žrtve ideologije mržnje"

Direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju Petar Petković podsetio je dana da se navršava dvadeset godina od terorističkog napada u kome je, iz automatskog oružja, ubijeno dvoje, a teško ranjeno četvoro srpske dece u Goraždevcu, te pozvao međunarodnu zajednicu da ne dozvoli da ovaj zločin ostane nekažnjen, jer bi pronalaženje i kažnjavanje zločinaca bio i pokazatelj da postoji dobra volja za normalizaciju odnosa i izgradnju međusobnog poverenja.

- Navršile su se dve decenije tugovanja i bola za ubijenom srpskom decom, ali i dve decenije sećanja na mnogostradalnu srpsku Metohiju, koja je u glavama albanskih terorista i neljudi bila žrtva plana za istrebljenje srpskog naroda sa ovih prostora, koji je gotovo u potpunosti ostvaren. Pantelija i Ivan izgubili su svoje mlade živote zbog sulude ideologije mržnje, koja je usmerena prema čitavom srpskom narodu na Kosovu i Metohiji, njegovoj kulturi, duhovnosti, pismu i sveopštem trajanju - naglasio je Petković u saopštenju.

Foto: Tanjug

 

Posebno, ističe, zabrinjava činjenica da ta ideologija do danas nije napuštena i da ima brojne političke pristalice, inspiratore i sponzore u Prištini.

Takođe, dodaje, neshvatljiva je i činjenica da se ovaj monstruozni zločin dogodio pred licem međunarodne zajednice, odnosno nakon dolaska međunarodne misije na Kosovu, u čijoj je nadležnosti zaštita ljudskih života, kažnjavanje zločina i uvođenje vladavine prava.

I pored obećanja predstavnika UNMIK-a da će „prevrnuti svaki kamen“ da pronađu ubice, podseća, 2010. godine slučaj je bio zatvoren, jer istraga nije dala nikakve rezultate.

- Kao po pravilu, zločinci nad srpskim narodom na KiM ostaju nepronađeni, bezimeni i nekažnjeni. Zatvarajući istragu o stradanju naše dece i mnogih drugih naših sunarodnika na Kosovu i Metohiji, učinjen je greh protiv čovečnosti, a međunarodna zajednica je kapitulirala pred ideologijama mržnje i terorizmom - istakao je Petković.

Kancelarija za Kosovo i Metohiju očekuje i od međunarodnih predstavnika da se ne oglušuju o srpske patnje, da ne zaborave ovaj zločin i žive rane roditelja i da ulože svoj autoritet da se počinioci pronađu, jer ovakav zločin nikad ne zastareva.

- Da je ideologija mržnje i te kako živa pokazuju i nedavni događaji u pokrajini, u kojima su žrtve bila srpska deca: između ostalog na Badnji dan, ove godine napadnuti su iz vatrenog oružja Stefan i Miloš Stojanovića iz Gotovuše, na Božić je pretučen Stefan Tomić iz Klokota, nedugo zatim dvojica Albanaca su izboli nožem Bobana Đuzića, a pripadnici ROSU pretukli su dva srpska mladića Đorđa i Lazara u Jošanici kod Leposavića, kao i Daru i Kristijana u selu Žitkovac, napadi na Srbe na Kosovu i Metohiji su svakodnevna pojava - naglašava se u saopštenju.

Foto: A. Stanković

 

Međutim, dodaje, uprkos tragičnom gubitku i svakodnevnim nedaćama, Srbi opstaju i ostaju na svojoj zemlji i čuvajući i obilazeći grobove svoje dece i umrlih predaka, čuvaju srpski trag, postojanje i korene u Metohiji.

- Država Srbija će nastaviti da ih u tome podržava i pomaže i da bude kao i do sada stalno prisutna u njihovim životima, kako bi oni koji su ostali i opstali živeli bolje i kako bi istina o počinjenim i nekažnjenim zločinima ugledala svetlost dana. Pronalaženje i kažnjavanje zločinaca bi ujedno bio i pokazatelj da postoji dobra volja za normalizaciju odnosa i izgradnju međusobnog poverenja i da je dijalog jedino sredstvo za rešavanje svih problema u pokrajini - naglasio je Petković.

U saopštenju se podseća da su, 13 avgusta 2003. godine, u oružanom napadu na više od pedesetoro srpske dece koja su se kupala u reci Bistrici, ubijeni su Pantelija Dakić (12) i Ivan Jovović (19), dok su teško ranjeni Đorđe Ugrenović (20), Bogdan Bukumirić (14), Marko Bogićević (12) i Dragana Srbljak (13).

BONUS VIDEO:

Uručenje Petrovdanske povelje zaslužnim građanima u Zvečanu

(Kosovo online)

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".