Od 20. avgusta, državni regulator za lekove u Indiji odobrio je po hitnom postupku upotrebu ZiKovid DNK vakcine. DNK vakcine su prve takve odobrene vakcine u svetu. Zidus Cadila, vođa projekta izrade ove vrste vakcine rekao je da je u planu da se proizvede do 120 miliona doza godišnje. Smatra se da bi DNK vakcine mogle imati i višenamensku ulogu, u korišćenju i za borbu protiv drugih bolesti, poput raka i HIV-a.

Dakle, kako oni funkcionišu i koliko se DNK vakcine razlikuju od drugih koje su već na tržištu?

Konvencionalne vakcine deluju okrećući virus protiv sebe. Znatno oslabljen ili inaktiviran oblik virusa ubrizgava se u telo, trenirajući imunološki sistem da brzo deluje protiv živog virusa, ako napadne. Ali uzgoj velikih količina virusa i slabljenje ili izdvajanje njegovih delova može biti mukotrpan i naporan, posebno ako stalno mutira.

Počev od kasnog 20. veka, naučnici su pokušali da osmisle jednostavniji način poučavanja tela da se bori protiv bolesti. To je dovelo do nove generacije procesa imunizacije: genetskih vakcina. Većina ovih koji se koriste protiv kovid-19, poput vakcina koje su razvili Fajzer i Moderna, koriste ribonukleinsku kiselinu (mRNA), molekul koji nosi uputstva o tome kako napraviti protein iz ćelijske DNK u jezgru do molekularnih fabrika.

Ali DNK vakcine, poput ZiKoV-D, započinju korak od koraka unazad u procesu. Medicinski naučnici počinju pronalaskom DNK koja će razviti protein spike (deo virusa koji mu pomaže da se veže za svog domaćina) i preneti ga u ćeliju. DNK se zatim prepisuje u mRNK koja upućuje ćeliju da napravi ciljni virusni protein, puneći imunološki sistem.