Mada je snimak zaista urnebesan, neki od gledalaca davno su primetili primetili i činjenicu da je računar zapravo isključen, kao i to da se besni muškarac u jednom trenutku smeje, što je ih je ponukalo da posumnjaju da je video zapravo namešten. To i jeste istina.

Čuveni besni čovek, Vini Likiardi, saznao je da je postao viralan, i to u vreme kada ovaj izraz nije ni bio korišćen onako kako ga koristimo danas, kada mu je jedan od njegovih kolega rekao da je pogledao video. Tada je Likiardi radio u kompaniji "Loronidž" iz Kolorada, u čijim prostorijama je klip i snimljen. Vini zapravo uopšte i nije bio ljut, a ta firma bila je prijatno mesto za rad. Čuveni video zapravo je rezultat rada na DBP tehnologiji sigurnosnih kamera i svrha mu je bila da potencijalnim mušterijama demonstrira kako sistem funkcioniše.

Vini i njegov šef Peter Jankovski snimali su analognom kamerom probne snimke, a najviše im se svidela ideja ljutitog radnika, pa su za insceniranje ovog incidenta uzeli pokvareni računar, snimili video, a ostalo je istorija. Snimili su ga na CD i delili uz brošure kompanije na sajmovima, a kako je vreme prolazilo čak su i zaboravili šta su napravili.

Iduće godine, video je cirukulisao među službenicima mnogih kompanija, a u jednom trenutku postao je toliko popularan da su se zbog njega rušili serveri. Likiardi je čak postao neka vrsta selebritija, i ljudi su ga povremeno prepoznavali na ulici.

- Desilo mi se, tokom puta avionom, da su ljudi počeli da mi pričaju da su pogledali moj video. Na kraju su se u razgovor uključili i ostali putnici i stjuardesa. Neverovatno je koliko je ljudi pogledalo video - izjavio je Likiardi za "Wired".

Posebno je zanimljivo to što se video toliko proširio iako u to vreme još nije postojao Jutjub, niti slične internet stranice, na kojima bi mogao da se nađe.

Foto: Jutjub printskrin

 

Benoa Rigo jedan je od onih koji su videu prepoznali "ono nešto". Prvi put ga je video 1998. godine, kada mu ga je prijatelj poslao imejlom i oduševio se. Želeo je video u boljem kvalitetu pa ga je daunloudovao i napravio stranicu za fanove. Stranicu rudimentarnog izgleda odlučio je dodatno da obogati teorijom zavere koju je napisao, delom u šali, ali delom kako bi podstakao raspravu o očitim nedoslednostima videa i tako povećao broj gledanja. Nenadano je stvorio estetiku koju su prigrlili savremeni  teoretičari zavera, a skrinšotovi i crveni krugovi danas su neizostavni na internet objavama. Nije poznato da li je Rigo izumeo ili samo popularizovao ovaj stil, ali svakako je bio jedan od prvih.

Stranica je ubrzo počela da dobija nekoliko hiljada poseta dnevno, a video je počeo da se širi i na kraju privukao pažnju mejnstrim medija. Likiardi je stupio u kontakt s Rigoom, a obojica su već tada imala osećaj da je reč o nečemu što označava početak nečega većeg. Ipak, na kraju nisu napravili ništa. Rigo i danas žali što u celoj priči nije prepoznao poslovni potencijal koji bi možda stvorio temelj za stranicu nalik Jutjubu.

Snimci ovog tipa postajali su sve popularniji, a videi sa razbijanjem postali su veliki hit. Tokom narednih 20 godina video u kojem osoba razbija nešto postao je formula za stvaranje popularnog veb sadržaja.

- Neverovatno mi je da još kruži internetom, ali mislim da svi mogu da se poistovete sa tim trenutkom. Živčani su jer ne radi softver ili zbog toga što postoji neka greška i svi su u jednom trenutku želeli da učine upravo to - objašnjava Likiardi.