NJegova majka Olivera svakog dana ukuca njegov broj i pozove ga, ali uvek dobije isti odgovor - da je pozvana osoba trenutno nedostupna.

Aleksi se svaki trag gubi 28. decembra. Sa sobom je poneo diplome, svedočanstva, sva dokumenta, te zbog toga njegova majka sumnja da je otišao u neku inostranu državu, jer mu je neko ponudio posao, a on je odličan poznavalac kompjutera.

On je majci ostavio poruku da ide u inostranstvo kako bi radio, da mu je firma ponudila posao, vizu i da mu je sve obezbeđeno.

- Napisao je i ako mu se ne svidi, da će da se vrati, da ne brinem, da je planirao to i pre ali da nije jer mi je suprug preminuo, a nije hteo još tada da me ostavi samu. Napisao je da ne plačem, da ga ne zovem, neće da odgovara jer bih ja pokušala da ga vratim - istakla je Olivera, majka mladića čiju je poruku naučila napamet.

Sudeći po ovoj poruci i zbog toga što nijedan trag nije pronađen, ona ne želi da misli da se dogodilo nešto loše.

- Nemam ništa u vezi s njim. Ni dobro, a ni loše. Neću da prizivam zlo. Vodim se time da je dobro, da je živ, i vodim se time da je loše da bi se do sada čulo. Čekam dan da me on pozove. Verujem u to da je živ. Ne mogu da mislim da je loše - navodi Olivera.

Posle više od 20 dana nakon Aleksinog nestanka, njegova majka dobila je poziv od dve osobe koje su izjavile da su ga videle u beogradskom naselju Grocka. Prvu informaciju joj je dao jedan muškarac, da bi je kasnije pozvala i jedna žena, koja ga je, kako tvrdi, videla u prodavnici.

- Rekla je da ga je videla u prodavnici u Grockoj. Nešto je kupovao i potom je, kako tvrdi ta žena, otišao na autobusku stanicu i tu čekao prevoz. Policija tek treba da nam javi da li su išli tamo i šta su ustanovili - ispričala je u januaru Olivera.

Od tada nema nikakvih novih informacija.

- Zvala me danas neka žena iz Niša. Putovala je iz Jagodine u Niš, ali to je bilo još pre nego što sam ja prijavila nestanak Aleksin. Kaže da je videla mladića koji je išao za Niš, koji liči na njega, da je bio u odelu, nosio crnu torbu. Ali, nije... To je bilo 25. decembra, bio je kod kuće tada, sa mnom.

- Svaki dan okrećem njegov broj i šaljem poruke. Nedostupan je i dalje. Kad zazvoni moj, vidim nepoznat broj, uvek se nadam da je on, da će da dođe i da mi pozvoni na vrata. To je jedino što i je ostalo da verujem. Da je živ, da je dobro, da će da me pozove ili da dođe. Nemam drugi izbor - govori Olivera.

 

 

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".