Olivera je krenula na posao, videla je svoje dete ni ne sluteći kakva agonija će da usledi.

- Nema baš nikakvih informacija o Aleksi. Kao da je u zemlju propao. Razumem svačiju bol, brigu i neizvesnost ljudi koji su u sličnoj situaciji kao ja. Samo se pitam da li se svi slučajevi nestanka tretiraju isto? Deset dana je prošlo od nestanka, a da se ne zna ama baš ništa? - očajno priča Olivera.

Postojale su priče da je Aleksa otišao u inostranstvo, navodno da nađe posao, ali majci te pretpostavke ne deluju realno.

Foto: Privatna arhiva

 

 

- Vera i nada mi daju snagu da izdržim sve ovo i da ću saznati bar da je živ. Ako je krenuo u inostranstvo da radi, zašto do sada nije pokušao negde da pređe granicu? Šta ako uopšte i ne pokuša? Gde je onda? Kako da ga baš niko nigde nije video? Šta ako je priča za posao bila lažna? Gde je do sada? Zašto mu je telefon stalno ugašen? Mnogo je pitanja, a ni jedan odgovor. Živim za dan da me pozove i kaže "Živ sam, dobro sam".

Aleksa je nestao u utorak, a u trenutku nestanka, na sebi je imao crnu jaknu, crnu trenerku i crne pantalone.

- Aleksa nigde nije radio, jako je povučen i miran. Uopšte ne izlazi u kafiće i diskoteke, kod kuće je, igra igrice i ima virtuelne prijatelje. Nema društvo da bismo mogli da pomislimo da je izašao sa njima - izjavila je ranije Dijana, Aleksina sestra.

(Alo)

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".