Tumačenje vladike Nikolaja Velimirovića je da se ''post sastoji od uzdržavanja od mrsne hrane, zlih misli, pohotnih želja i rđavih dela, kao i u umnožavanju molitava, dobročinstava i revnosnom upražnjavanju hrišćanskih vrlina, jer je podvig posta telesni i duhovni''.

Foto: T. Valić

 

Mnogi se pridržavaju telesnog posta, odnosno poste hranom i misle da je to dovoljno. U tom slučaju, to može predstavljati dijetu.

Post je disciplina tela, ali i duha. Za hrišćane je važnija duša od tela, a hranom se posti kako bi se organizam očistio i usredsredio na duhovni post.

Duhovni post uključuje uzdržavanje od zlih pomisli i dela, kao i od bilo kakvih grehova.

Ko ne mora da posti hranom?

Foto: D. Jelen

 

Postoje i grupe ljudi koje su oslobođene verske obaveze na posnu hranu.

Prvu grupu ljudi predstavljaju žene koje su u drugom stanju, smatraju se blaženim. Dovoljnu žrtvu podnose polaganjem svog tela radi donošenja novog života, a za taj novi život je neophodna raznovrsna ishrana, koja uključuje i mrsnu hranu.

Izuzeti od posta su i ljudi sa akutnim i hroničnim bolestima. Da bi se održao život neophodno je poštovati medicinsku ishranu, a takva ishrana uključuje i mesne proizvode.

Deca su takođe izuzeta od posta, jer ne postoji kanon koji izričito propisuje kako bi deca trebalo da poste. Ne poste i nemaju potrebu da poste kao odrasli hrišćani. Još ne poseduju grehe, strasti i navike, koje se postom smiruju, a zbog kojih se post od Boga zapoveda, a od Crkve propisuje.