Da li je sve ovo mit i kreativno poigravanje sa maštom zarad izgradnje kulta ili je istinit događaj koji se odigravao pre skoro jednog veka, odgovorio je u intervju za "Blic" etnolog Aleksandar Repedžić koji već skoro dve decenije proučava kulturu i istoriju Vlaha.

Kako Redžepić tvrdi, strndžanje je ubačeno u vlašku kulturu devedesetih godina, nakon čega je započeta priča o "devijaciji" kod Vlaha. Naime, sam događaj propagira penetraciju preko odeće u bizarnim okolnostima, što je prema njegovim rečima, notorna izmišljotina.

Foto: Profimedia

 

 

-Strndžanje je etnološki mit koji je nastao tokom devedesetih godina. Vlasi u svom vokobularu, nemaju taj termin, postoji strinđ, što znači stegnuti, zategnuti, pritegnuti. Ali nikako ne postoji strndžanje, u toj konotaciji koju danas prenose mediji, da se orgija po pećinama i sve ostalo. Sve je to nastalo tokom devedesetih, i ime i običaj, kao, da su se nekada tako upoznavali mladi, što nema veze sa stvarnošću. Pod znacima navoda, momak i devojka su se tako upoznavali i imitirali odnose - rekao je Repedžić.

Kako je Aleksandar pojasnio, čitava priča o bludu, nemoralu i "erotskoj slobodi" Vlaha potiče s početka 20. veka, kada je, po njegovom mišljenju, etnolog Tihomir Đorđević, obeležio Vlahe kao narod sumnjivog morala.

-Sam običaj i sve što se vezuje za njega, apsolutno je nepoznat. Napravljena je velika nepravda još od putopisne beleške Tihomira Đorđevića iz 1903. godine, gde on pominje da postoji endemski sifilis kod Vlaha i gde su Vlasi okarakterisani na pogrešan način. Naime, on prolazi kroz sva mesta ( područja u kojem žive Vlasi na tlu Srbije) i na taj način, govori kako tu vladaju blud i nemoral. Tako je došlo do pogrešne slike i na taj način, uvezli su se neki određeni termini - pojašnjava on.

Istoriju svog naroda poznaje od malih nogu, a već 17 godina je i naučno izučava. Za čitav taj period, nikada nije našao nijedan dokaz postojanja strndžanja kod Vlaha. Kako je istakao sve ovo je dovelo do degradacije Vlaha kao nacionalne manjine.

- Već 17 godina radim sa Vlasima i svi mi kažu isto - nema. Naravno, druge su generacije, ali svakako običaj nije postojao, već se bazirao na bajkama i legendama. Kada god da sam postavljao pitanje - da li postoji strndažnje dobijao sam odgovor "Ma, daj, budalaština, to je prošlo kroz žutu štampu". Jednostavno, stvara se pogrešna slika kroz strndžanje, kroz crnu svadbu, kroz rajsku sveću i sve elemente koji čine vlašku kulturu lepom i tradiciolnallnom, običaji se degradiraju. Stvara se banalno, mistično, senzacionalno, i sve to upravo oko nerazumevanja tradicije, kulture i jezika jedne nacije - ogorčeno je rekao Repedžić.

Za običaj koji je "prilepljen" Vlasima, kaže da je čuo od kolega da navodno postoji, i to u delu oko Novog Pazara, kao i u Hrvatskoj, gde se ovakav vid "upoznavanja", nazivao drpanje

- Moram još jednom da podvučem - događaj je apsolutno izmišljen. Jer, po opisu, to bi bilo kao da oni odlaze u pećinu i da su svingeri, da se ne zna ko sve tu dolazi. Dakle, Vlasi nikada nisu odlazili u pećine i upražnjavali te lake petinge. Ovde su izmešali nekoliko običaja, primera radi, pokladne običaje. U Hrvatskoj i u okolini Novog Pazara postoji "drpanje", kako su mi rekle kolege koje su bavile time. Upoznavanje kod Vlaha se radilo drugačije, upoznavalo se na sedeljkama i igrankama - pojašnjava Repedžić.

Da bi demistifikovao i skinuo stigmu sa vlaške kulture, doktorantkinjom FLU Anđelom Đermanović vizuelnom umetnicom, pokrenuli su jutjub kanal , gde će se sem Vlaha, baviti kulturama i običajima iz cele Srbije.

-Pokušavam da kroz serijal "Počudište" oborim stereotipe o Vlasima i ostalim nacionalnim manjinama. Znate, devojke ponekad zbog svih tih priča kažu "Sad nikada nećemo naći dečka iz Beograda". Velika nepravda je učinjena i nerazumevanje je dovelo do toga da smo stigmatizovani ne godinama, već vekovima. A živimo zajedno u simbiozi toliko dugo - zaključio je na kraju razgovora etnolog Aleksandar Repedžić.

(Blic)