Štukan je pronašao devojku mrtvu u kadi. Glumca je pogodilo što nije bio tu da spreči tragediju: 

- Najteži trenutak u mom životu je bio smrt moje devojke, koju sam našao mrtvu u kadi. Dugo sam krivio sebe zbog toga, mada nisam bio kriv. Ugljen-monoksid je ubio. Krivio sam sebe jer nisam bio tu tada. Pokušavao sam da pijem, pa da alkoholom ubijem emocije, da ih svedem na minimum. To je pogoršalo stvari. Postao sam agresivan, pa sam pravio probleme u gradu. Pokušavao sam da se ubijem, ali nisam mogao. Pokušavao sam u mislima da se dovedem dotle da to sebi uradim, ali nisam mogao. Dođem do ivice, i nisam mogao to da napravim -izjavio je bosansko-hercegovački glumac koji osim te smrti rat pamti kao najgori mogući događaj.

On je bio učesnik rata, i na sreću nije postao ubica. 

- Pucao sam čoveku u glavu snajperom i promašio sam ga, jer je bio predaleko i sreća pa sam promašio. Pucao sam da ubijem i to je najstrašnija stvar. Nisam ga ubio srećom, ali u svojoj glavi je dovoljna odluka bila da ću pucati u živo biće. Nakon toga sam završio u ludnici. Bio sam godinu dana u ludnici nakon tog događaja. Prva tri meseca sam bio pod teškim sedativima, zatim sam sestrama rekao da sam okej, normalan, ali to tamo govore svi. Prva tri meseca mi je bilo užasno, nisam se razlikovao ni od bilo kog drugog ludaka. Živeo sam na intenzivnoj nezi psihijatrije, jer su dvanaest kreveta bili za čitavu državu, baš najteži pacijent - priznao je četrdesetosmogodišnji Feđa, koji je nekada muku mučio sa narkoticima.

(Blic)