Milan Vagić živi godinama na Maljenu u blizini Valjeva i bavi se pretežno stočarstvom. Danas je živ, psihički vrlo jak, a jedino što mu nije oštećeno i razorena je čista planinska duša koja na padinama Divčibara dočekuje i ispraća slučajne prolaznike. Niko ne može ni da nasluti kakva sudbna se krije iza srdačnog osmeha ovog čoveka.

Milana je snajper je pogodio u čelo tokom rata 1992. godine, odskočna mina mu je otkinula nogu, a kancer ozbiljno narušio zdravlje. Međutim, posle svega što je preživeo, ističe da ga je vera jedino spasila.

- Verovatno su me snajperisti gađali u čelo, ali sreća, te me je metak samo okrznuo. Tada mi je povređena arkada. Međutim, ono sto je usledilo je bilo stravično. Na Svileji mi je gotovo celu desnu nogu i stopalo raznela bomba. Međutim, uspeo sam sve da saniram i sa hodam normalo - započinje priču Milan.

Naime, Vagić tvrdi da je jedan od retkih ljudi kojem se duša odvojila od tela u tom vrlo teškom trenutku, kada mu je život visio o koncu. Otkirva da je sebe gledao sa visine kako umire u lokvi krvi koja je ključala iz pokidanih vena.

- Deo stopala mi je bio u predelu kuka. U jednom momentu sam hteo da se ubijem. Ali, nešto se meni desilo. Ja sam bio ateista i nisam verovao ništa.Čitao sam da se ljudima odvaja duša od tela, i meni se to, upravo desilo. Imao sam 30 godina - objašnjava.

Naglašava da kada prepričava svoje nesvakidašnje iskustvo ljudima, oni se obično smeju, te ne veruju da se tako nešto zaista dogodilo.

- LJudi se smeju, ali ja od tog trenutka zaista verujem da se to događa. Mnogo sam bio iskrvario, izgubio sam oko tri i po litara krvi i nisam pao u komu. Telo vam se digne na visinu, recimo, "Beograđanke" i počinje nov život. Video sam sa visine sebe kako se koprcam u lokvi krvi. Ja smatram da se tada duša odvojila od svog tela i da sam bio na ivici život i smrti. Ceo život mi je bio pred očima, ali kada mi je prošla misao da neću više videti svoju ćerku, tada kao da sam se vratio u svoje telo - opisuje šta je sve doživeo Milan.

Podvlači da je tada dobio neku nadljudsku snagi i odustao je od namere da se ubije.

- Ja ne znam koliko je sve trajalo. Kada se to desilo, rešio sam da se ne ubijem. Izvukao sam kaiš iz vojničkih pantalona, koji teško može da se probuši onom gvozdenom iglicom od šnale. Ja sam podvezao nogu i uspeo da probušim rupu u onakvom stanju, dok nije došla Vojna hitna pomoć i odvela me u bolnicu - priča Vagić.

Milan je sada veoma ponosan na sebe što nije poklekao. Sa druge strane, predstavlja i živog svedoka nečega što postoji u našim predanjima - da je duša svakog od nas besmrtna.

 

BONUS: NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".