Mitropolit Dositej rođen je u Beogradu 5. decembra 1878. godine, gde je učio gimnaziju i bogosloviju, koju je završio 1899. godine. Kao pitomac Fonda Mitropolita Mihaila upućen je 1900. godine u Rusiju gdje je stupio u kijevsku Duhovnu akademiju koju završava 1904. sa stepenom kandidata bogoslovskih nauka. Iz Rusije je otišao u Nemačku i stupio na Univerzitet u Berlinu, gde je izučivao protestansku bogoslovsku nauku. Nakon dvogodišnjih studija u Berlinu, prešao je u Lajpcig, gde je izučavao filosofske nauke kod profesora Vunta, Hajnca i Folkelta.

Zamonašio se pred svršetak bogoslovije (1898.) i dobio jerođakonski čin. Godine 1907. postavljen je za nastavnika Bogoslovije u Beogradu, gde ostaje do polovine 1909. godine, a onda kao pitomac Ministarstava prosvete i crkvenih poslova upućen je u Francusku radi produženja studija. U Parizu se obrazovao na Sorboni i Višoj školi socijalnih nauka. Na izmaku 1910. godine prešao je u Ženevu kao student tamnošnjeg Univerziteta. U Ženevi je ostao do objave Balkanskog rata u jesen 1912. godine kada se vratio u Srbiju i stavio na raspolaganje svojoj Crkvi i Otadžbini. Izabran je i hirotonisan za Episkopa Eparhije niške 25. maja 1913. godine.

Kako je sticajem prilika Niš postaje prestonica Srbije (1914-1915.), to je episkop Dositej, kao episkop niški, postao centar svega dobročinstva i milosrđa. Tragične 1915. godine ostao je sa svojim sveštenstvom i narodom u Nišu i bio interniran od Bugara. Po svršetku Svetskog rata, u jesen 1918 godine vraća se u svoju eparhiju.

U svojstvu podpredsednika Središnjeg arhijerejskog sabora učestvovao je u pregovorima sa Carigradskim patrijaršijom na stvaranju jedinstva Srpske pravoslavne crkve i njenom uzdizanju na stepen obnovljene Patrijaršije. U doba velikog pokreta u Čehoslovačkoj i Potkarpatskoj Rusiji, išao je tamo kao delegat Srpske pravoslavne  crkve, gde je ostao tri godine. Isto tako kao delegat Srpske pravoslavne crkve bio je u Ženevi, Bazelu, Atini, Bugarskoj i drugim mestima.

Govorio je odlično ruski, češki, nemački i francuski jezik. Odlikovan je ordenom Svetog Save I stepena sa lentom, zlatnom Obilićevom medaljom za hrabrost, ordenom Karađorđeve zvezde 4 stepena, ordenom Bijelog orla 4 stepena i ordenom Crvenog krsta, ruskog i jugoslovenskog.

Izabran je 1932. godine za prvog mitropolita Eparhije zagrebačke u Zagrebu a na Cveti, 9 aprila 1933. godine, svečano je ustoličen.

Mitropolit Dositej se naročito istakao svojim organizatorskim radom. Novoosnovanoj Mitropoliji zagrebačkoj postavio je čvrste temelje i dao značaj koji joj i priliči u takvoj političkoj i kulturnoj metropoli kao što je grad Zagreb.

Rat je mitropolita Dositeja zatekao u Zagrebu, u njegovoj rezidenciji. Na dan proglasa NDH, 10.aprila 1941. godine, uhapšen je od ustaša i sa svojim đakonom Lazarom Živadinovićem zatvoren u zloglasni zatvor u Petrinjskoj ulici. O njegovom stradanju svedoči i izjava belgijskog konzula Arnolda Roberta, koji je kroz otvor na vratima ćelije broj 8, videvši telo iznakaženog mitropolita Dositeja, rekao: “No, bogami, ovo je divljaštvo što ovi ljudi rade”.

Teško bolestan premešten je u bolnicu Milosrdnih sestara. Umesto lečenja “milosrdne sestre” svirepo su ga mučile i ponižavale. Od njih je svakodnevno mučen i zlostavljan, tako da mu je sva brada bila počupana. Po svedočenju Božidara Cerovskog, šefa ustaške policije u Zagrebu, “Mitropolit je bio tako strašno izmrcvaren da je jedva živ utrpan u voz za Beograd”. U Zemunu iz teretnog vagona bolesnog mitropolita preuzimaju Nemačke okupacione vlasti i sprovode ga u Beograd. Nekoliko meseci posle toga umro je u manastiru Vavedenje u Beogradu 13. januara 1945 godine, od teških posledica zlostavljanja.

Na redovnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve Mitropolit Dositej je, zbog svog mučeničkog stradanja i ispovedanja pravoslavne vere, unet u Imenoslov Srpske crkve kao ispovednik.

(Svetigora)

BONUS: NAJAKTUELNIJI VIDEO SNIMCI

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".