Poena cullei je prema rimskom pravu bila vrsta smrtne kazne koja se izricala osobi koja je proglašena krivom za ubistvo roditelja. Kazna je podrazumevala zatvaranje osuđenika u kožnu vreću i bacanja u vodu. Tokom vremena, ova kazna je evoluirala i menjala oblik, pa su ostali zabeleženi slučajevi da se osuđenik pre stavljanja u vreću tukao krvavim štapovima ili su u nju dodavane žive životinje.

Prvi pomen kažnjavanja ovako surovom kaznom je dokumentovan oko 100. godine p.n.e., kada je zabeleženo da su u vreću zajedno sa osuđenikom ubacivane zmije, dok je oblik kazne sa petlom, psom, majmunom i zmijom praktikovan uglavnom za vreme cara Hadrijana u 2. veku.

Kako je izgledao proces?

Mnogi istraživači se danas slažu da neki od elemenata ove kazne nisu uvek poštovani, a kao najubedljiviji primer je naveden majmun koji je stavljan u vreću sa Rimljanima. Ipak, treba razumeti da su podaci o ovoj kazni često dobijani iz sekundarnih izvora što dodatno otežava tačnu rekonstrukciju.

Većina antičkih izvora se podudara u opisu kako bi osoba koja je osuđena za ubistvo oca, majke ili najbližeg člana porodice prvo bila bičevana ili udarana štapovima, dok mu je glava bila prekrivena kožnom vrećom. Na noge su mu potom stavljane drvene cipele, a zatim je smeštan u vreću od volovske kože ili Poena cullei. Zatim su dodavane žive životinje među kojima je najpoznatija kombinacija zmije, petla, majmuna i psa. Vreća se potom stavljala na kola sa crnim volovima, koji su ih vukli do reke ili mora - gde bi na kraju bili bačeni. 

Među istaknutim misliocima antike ovu kaznu je komentarisao i Marko Tulije Ciceron. On nikada nije spomenuo da su u vreće stavljane žive životinje ali je verovao kako je ovo bio veoma mudar način da se kazni ubica roditelja.

- Zar ne izgleda da su ovakvog ubicu odsekli i odvojili od čitavog carstva prirode, lišivši ga na mah neba, sunca, vode i zemlje – i tako obezbedili da onaj ko je ubio čoveka koji mu je dao život, sam bude uskraćeni za elemente iz kojih, kako se kaže, potiče sav život?

Ipak, pisci kao što su Svetonije i Seneka navode da su u džakove dodavane žive životinje, što najverovatnije govori u prilog teoriji da su u zavisnosti od perioda, ali i mesta na kom je kazna izvršavana određeni elementi menjani i prilagođavani.

Takođe u jednoj od svojih drama Juvenal sugeriše da za Nerona stavljanje u samo jednu vreću nije dovoljno. Što se možda odnosi i na smrt Neronove majke Agripine, za koju se veruje da je ubijena po njegovom naređenju.

Iako istorijski spisi potvrđuju da je kazna praktikovana i za vreme Harijana tokom 2. veka nove ere, osuđenik je u tom periodu za isti zločin mogao da bude bačen i u arenu da se bori protiv životinja. Tokom vremena, poena cullei je izašla iz upotrebe da bi svoj ponovni procvat doživela sa ranim vizantijskim carevima. Međutim, ova kazna je tokom 9. veka zamenjena kazbom spaljivanjem ubica roditelja.

(Nacionalna geografija)

 

BONUS VIDEO:

 

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".