Pretnja klimatskim promenama, ratom, energetskom krizom... Sve je to na svetskom "meniju" ovog leta, zbog čega su se mnogi radovali bar odlasku na more. Nažalost, zbog događaja u Hurgadi, gde su ajkule usmrtile dve turistkinje, i boravak u plićaku doživljavamo kao horor u najavi. To je bio povod za razgovor sa Milicom Gluvajić Oljačić (40), koja je svojevremeno gotovo svakodnevno imala prilike da viđa ove vodene predatore.

Više od dve decenije Milica se bavi jogom (dva puta po godinu i po dana boravila je u Indiji), a njeno trenutno zanimanje je - onlajn profesor engleskog jezika kineskoj deci. Iz ovoga je teško i naslutiti da je reč o osobi koja se bavila ekstremnim sportovima. I to kako! U vejkbordingu je osvajala evropske i svetske medalje.

Foto: Privatna arhiva

 

- Krenulo je od plivanja, gde sam takođe osvajala medalje. Onda sam trenirala podvodni hokej na Tašu. Ronila. Imala sam 16 godina, bilo je to vreme kada želiš da probaš sve. Skakala sam snoubordom, ali i iz aviona - kaže Milica za "Život plus".

Foto: Privatna arhiva

 

Po povratku sa prvog puta u Indiju, počela je da se zabavlja sa sadašnjim suprugom, venčali su se i, kako nisu hteli da uzimaju nikakve kredite, odlučili su da u inostranstvu zarade za stan. Tako su 2012. godine otišli na Bahame, na poziv drugara koji su tamo već radili kao spasioci za kompaniju koja tu poseduje ostrvo. Pre toga su već ronili na različitim mestima. Recimo, u sklopu priprema Milica je mesec dana boravila na Tajlandu, na Filipinima je ronila sa različitim životinjama i snorkovala u neposrednoj blizini ogromnih kit-ajkula (whale sharks). Ipak, najviše morskih avantura je doživela na Bahamima, obučena u crveni kostim kao u "Čuvarima plaže". Tamo je bila Milika ili Melisa, u zavisnosti od toga kako je kome njeno ime zvučalo. Sa ostalim spasiocima radila je na održavanju svega što je na tom privatnom ostrvu u vodi i iznad nje.

Foto: Privatna arhiva

 

- Deo lagune je izolovan, ograđen mrežama koje štite od velikih predatora. Mreže se nalaze na nekoliko strana, negde su između stena... Jedan od naših poslova je bio da ih svakog jutra proveravamo i popravljamo pre nego što brod pristane sa gostima. Kada su veći talasi i jače oluje mreže se pokidaju, naprave se rupe, pa ajkula ili bilo šta veće može tu da prođe - kaže Milica.

Foto: Privatna arhiva

 

Pod "nešto veće" najpre misli na škarpine (grouper fish), ali i na još neke opasne morske grdosije.

- Škarpina ima jake zube, dešavalo se da sam bila sama u vodi kada sam morala da bežim. Okrenula sam peraja ka njoj i plivala ka prvoj drvenoj strukturi u vodi. Bilo je i barakuda. Jednom prilikom, kada smo na otvorenom moru imali proveru koliko brzo plivamo, bukvalno pet metara od mene bila je ogromna barakuda, od nekih četiri metra. Srećom, videla sam je. Pliva ona, plivam ja... Nije obratila pažnju na mene. U nekim situacijama su opasne i manje barakude. One idu na nešto svetlucavo. Kako smo nosili sat na ruci, a on ima odsjaj na suncu, jedna je krenula da gricne kolegu koji je pedalirao na surf dasci. Opasne su i murine koje liče na zmije i žive u steni. Postoji i vatreni koral koji vas opeče kao da ste se polili vrelom vodom. Dakle, nisu ajkule najstrašnije - staje Milica u odbranu životinja koje su mnogim turistima ovog leta poremetile planove.

 

NEZVANI "GOSTI" U LAGUNI

 

Priča nam da se dešavalo da ajkule uđu u lagunu baš kada stigne brod sa gostima. Nekad ih je bilo i dve-tri, pa su svuda postojali znakovi upozorenja o njihovom mogućem prisustvu. Naravno, spasioci su ti koji bi ih prvi ugledali stojeći na drvenim konstrukcijama, jer je voda čista, providna.

Foto: Privatna arhiva

 

- Postojale su jasne procedure za razne stvari, na primer šta treba da radimo ako neko doživi srčani napad, ali nije bilo instrukcija za slučaj napada ajkule. Na spasiocu je bilo da odluči da li će da skače, jer ipak je njegov život u pitanju. Dešavalo se, na primer, da kada odu gosti krenemo da isterujemo ajkule iz lagune. Podignemo mreže i skuterima ili čamcima ih navodimo da prođu ispod njih. Jednom se desilo, bilo je prilično plitko, da ajkula iznenada iskoči iz vode i udari u skuter ispred mog.

Svakog jutra bi par spasilaca išao u obilazak mreža. Jednog dana Milica je u proveru krenula sa momkom iz Šri Lanke, koji nije bio najsjajniji plivač. Kada su stigli do jednog dela, bilo je jasno da je ajkula u neposrednoj blizini.

- Voda je tu bila sivlja, pa smo bili oprezni. Videli smo da se ajkula uhvatila u mrežu i uginula. Šta se dogodilo? Jedina vrsta koja može da stoji u mestu je nurse shark. Ostale moraju da se kreću da bi preživele pa, kad se uhvate u mrežu nastavljaju da plivaju i samo se još više upetljaju. Tako je ova ajkula uginula. Momci iz Južne Afrike su je izvadili i bacili na otvoreno more - priseća se Milica.

Bilo je situacija kada je namerno išla da pliva sa ajkulama, na organizovane izlete. Na jednom od njih, recimo, manje ajkule su u bazenu, a posetioci dobiju masku sa disaljkom i plivaju iznad njih, udaljeni maksimalno jedan metar.

Foto: Privatna arhiva

 

- Kada sam sa kolegama ušla u vodu, ispod nas je bila ajkula sa bebom. Pomenuta nurse shark. Jednog trenutka je krenula ka nama. Da je bila sama ne bi, ali zbog bebe se ponela zaštitnički. Iako ne važi za agresivnu, nije nam bilo svejedno. Brzo smo se skupili, da izgledamo što veći. To rade ribe - plivaju u jatu i tako se štite od predatora. I, ona se spustila a da nas nije dotakla. Ajkule vas, u principu, najčešće iz radoznalosti udare, pipnu njuškom gde ima najviše receptora ili gricnu, samo što je za nas taj jedan gric fatalan, jer odgrizu ruku ili pola tela. Međutim, treba znati da ljudsko meso nije njihov plen. Ako je tako, zašto onda napadaju surfere? Pa, izgledaju im kao foke ili kornjače. Naravno, ima i agresivnijih ajkula, kao što je recimo lemon shark. Mnogo puta smo plivali u laguni iako smo znali da je tu ajkula, to nam je bila obaveza, ali nikada nije bilo napada. Vidimo je na desetak metara od nas. Ona pliva svojim putem, mi svojim.

Foto: Privatna arhiva

 

Kao jednu od najvećih zabluda Milica navodi onu da ajkule navodno ne idu u plićak. Naprotiv, viđala ih je, kaže, i u vodi do članaka. Uostalom, i događaji iz Egipta su to potvrdili. Zatim ističe da uvek treba poštovati drugu stranu i njihovu sredinu. To znači da se ne bi trebalo kupati u vreme izlaska i zalaska sunca, jer se ajkule tada hrane. Otkriva nam da je od momaka iz Južne Afrike naučila i to da ajkula uvek napada odozdo. A evo šta je još korisno da znate ako se nađete sa njom oči u oči:

- Imaju jako čulo mirisa i senzor za frekvenciju srca, pa ih "privlači" strah. Radoznale su. Nosom proveravaju. Moj prijatelj, s kojim sam vozila vejkbord, išao je sa suprugom na zarone sa ajkulama. Pre toga joj je rekao: "Nemoj da se plašiš, kad misliš da ide ka tebi i da će te pipnuti, znaj da to neće uraditi. To ti je više iluzija zbog straha". Kad su zaronili ajkula je zaista krenula ka ženi. Ona je pratila instrukcije i nije se pomerala. Ipak, ajkula je pipnula nosom i samo skrenula (smeh). Tako da nema univerzalnog recepta. Ali ima snimaka gde ljudi udaraju ajkule u nos, gde im je senzor, posle čega se okrenu i odu.

Pre tri godine Milica se vratila u Beograd, iz Indije. Sada, sa distance, misli da bi ponovila iskustvo sa ajkulama. Podseća na podatak da je veća verovatnoća da vas udari auto dok prelazite ulicu nego da vas napadne ajkula. Ali, verovatno više nikada ne bi skakala iz aviona.

- Dugo sam se bavila jogom, pa su stvari otpadale, jedna po jedna, kao iznošeni kaputi. Valjda sam taj deo iživela, pa sada, kada se uželim adrenalina, mogu malo da ubrzam kad vozim auto. Odem na planinu, vozim snoubord, ali za svoju dušu - iskrena je ova neobična i hrabra žena.

 

Skok iz aviona

 

A evo kako su avanturu sa ajkulama doživeli Miličini najbliži:

- Najteže su prihvatili skakanje iz aviona, jer je bliže smrti, najrizičnije. Mogu da zamislim kako im je bilo od moje 16. godine, ali hvala bogu nešto me je čuvalo. Prošla sam tu i tamo sa povredama. Pored svega, oni danas s ponosom pričaju o svim mojim dostignućima, češće nego ja. Mnogi ljudi me znaju godinama, a ne znaju ništa od ovoga što sam vam ispričala.

OPREZ!

Ovo su stvari na koje bi trebalo da obratite pažnju:

* Jedina vrsta koja može da stoji u mestu je nurse shark, ostale moraju da se kreću da bi preživele

* Surfere napadaju jer im izgledaju kao foke ili kornjače

* Imaju jako čulo mirisa i senzor za frekvenciju srca, pa ih privlači strah

(Život plus)

BONUS VIDEO:

 

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".