Glumac Branko Cvejić sahranjen je danas na Novom groblju u Beogradu, a na njegovom ispraćaju prisusutvovalo je više od 200 ljudi. Sada se tim povodom oglasio i Brankov sin, Žarko Cvejić.
- NJegovim profesionalnim uspesima i kvalitetima, ulogama u filmovima i serijama, kultnim predstavama...o tome ima mnogo pozvanijih od mene da govore. Mnogi od vas su već govorili i pisali u medijima veoma lepo i rečito, a biće još prilike za to na jesen. Ne bih mnogo govorio o njegovom očinstvu, jer on, ruku na srce nije bio najprisutniji otac na svetu kakve viđamo po jeftinim američkim serijama. A razlog tome bila je njegova strastvena odanost pozorištu i glumi, kao i vera da se umetnošću može bar donekle popravljati sredina u kojoj je živeo i kretao se. A ta je sredina bila mnogo šira od današnjeg Beograda i Srbije. Iza te odanosti poslu krila se i to ne naročito duboko, a to zanju svi koji su radili sa njim, krila se odanost ljudima sa kojima je radio. Nije pravio razliku između premijere, bilo koje reprize u pozorištu, gostovanja bilo gde u zemlji i inostrantsvu, probe, snimanja, makar i studentskog filma, intervjua, govora na javnim skupovima, srećnim i tužnim - rekao je Žarko, pa dodao:
- To su bile vrline koje su ga krasile i kao oca, muža, dedu i kao glumca, upravnika i kulturnog radnika. Voleo je ljude sa svim našim manama. Umeo je da sasluša i uteši. I danas živo pamtim kako me je tešio i plakao sa mnom avgusta 1988. godine kada nam je umro deda, Vesnin otac, a njegov tast. To je bio moj prvi susret sa smrću koji mi je on umnogome olakšao. Umeo je da ponudi konstruktivni savet, bez pritiska da se taj savet usvoji. I naročito bez osude ako se ne usvoji. Umeo je dobro da se zeza i sa velikanima i sa pijačnim prodavcima. I sa Dejanom Mijačem i sa Giletom iz Grocke i sa mudracima i sa svojim unucima.Voleo je život do psolednjeg dana i pronalazio mu smisao čak i u ovakvoj zemlji, u ratnoj bedi devedesetih, kada je JDP u velikoj meri zahvaljujući njemu bilo možda najsvetlija tačka ove zemlje - dodao je Cvejić.
- I kada je izgorelo to pozorište pa ga je on, zajedno s drugim, vrednim ljudima od kojih su neki danas ovde, obnovio. I u za sada ne ratnoj bedi današnje Srbije u kojoj se s toliko uspeha vratio glumi. Ostaje žal što je taj povratak prekinut, a mogao je da potraje barem još koju godinu. Bio je čvrst oslonac, stena u moru za koju si mogao da se uhvatiš kada talasi postanu previsoki. Sada ga više nema i već nam gorko nedostaje. Ipak, ovo medijsko doba ostaju nam barem njegovi filmovi, serije, snimci pozorišnih predstava u kojima je igrao, naši porodični snimci, ali i velelepna zgrada u ulici Kralja Milana 50 i sve što se u njoj radi. On je otišao, ali ostaju njegova dela i naša sećanja na njega. I to neka nam bude nekakva uteha. Slava mu - zaključio je sin pokojnog Branka Cvejića, Žarko Cvejić.
BONUS GALERIJA: Slike iz privatnog albuma - Stevo Žigon
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
(Informer)
Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".
Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".