O samoj ideji Živko je govorio u intervjuu za ''Nportal''. 

Kada se rodila ideja da napraviš vezu između srpske književnosti i francuske?

Ne verujem da je u pitanju veza između srpske i francuske književnosti, već promovisanje srpske književnosti u Francuskoj. Prvo sam počeo književnim prevođenjem da se bavim, pre svega iz ličnih razloga, ali sam kasnije shvatio koliko zapravo može jedan prevodilac, jedan
prevod, taj sitni čin da donese celoj jednoj književnosti i kulturi. Možemo bez ikakvog ustručavanja govoriti ovde o efektu leptira. Pet godina nakon početka moje prevodilačke karijere sam preveo prozu Aleksandra Gatalice, Filipa Grbića, Muharema Bazdulja, Ane
Miloš, Prljavog inspektora Blaže i jedno 40 pesnika. Ali strast prema prevođenju i ljubav prema Srbiji me i dalje vuku da promovišem našu književnost u voljenoj Francuskoj.

Foto: Privatna arhiva

 

 

Kako Francuzi prihvataju tvoje prevode?

Moram da kažem da sam dosad imao poprilično dobra iskustva. Autor koji je doživeo najbolji prijem kritike je Filip Grbić. Dosta očekujem od prevoda Euripidove smrti Aleksandra Gatalice koji će biti objavljen dogodine. Izdavač ga je raširenih ruku prihvatio i
okarakterisao kao remek delo. Što se tiče pesnika koje sam preveo sa koleginicama i objavio kao izdavač u knjizi pod nazivom Nova BHCS poezija prvi tom, kritika je bila više nego solidna, u zavisnosti od pesnika, neki su bolje prošli, neki malo teže, ali to smo i očekivali u neku ruku. Izdavačka kuća Slavitude će 2023. godine objaviti još tri antologije, koje prevode studenti iz Beograda, Niša, Novog Sada, Nikšića, imamo i profesore koji prevode…
Videćemo i tad kakav će biti prijem.

Kako se tokom godina razvijala tvoja prevodilačka karijera i sa kim planiraš da
sarađuješ ?

Mislim da je moja prevodilačka karijera doživela pomak kad sam se preselio u Srbiju. U Francuskoj sam stekao teoriju i započeo prevodilačku karijeru, a u Srbiji sam od mnogih prevodilaca dobio dragocene savete, počevši od mog prijatelja Vladimira Jankovića kog

vidim kao mentora, od mog prijatelja i pisca Aleksandra Gatalice koji mi je jednog dana rekao da kad se prevodi pesma, cilj je da zapeva na ciljnom jeziku.
Meni je važna činjenica što sam nastavio da napredujem i što nisam stao sa prevođenjem. A imam mnogo pisaca u vidu, voleo bih da sarađujem sa Vladimirom Kecmanovićem i Dejanom Stojiljkovićem. Tu su i Vesna Kapor, Emir Kusturica… Od skoro sam počeo da prevodim Vanju Bulića, pa ćemo videti. Cilj je opet pronaći izdavača čija se urednička politika uklapa sa knjigama koje prevodim.

Šta zapravo tražiš kad prevodiš?

Najviše da predstavljam srpsku kulturu i bogatstvo iste. Tražim knjige koje govore o nekoj srpskoj problematici, o državnoj problematici, a ne dela koja se bave nekim evropskim
pitanjima. Mene to ne privlači toliko, a i verujem da ni Francuze ne zanima nešto što već čitaju svakodnevno. Mislim da je naša kultura itekako bogata i poenta prevođenja je upoznati druge sa nečijom kulturom. Sad, ne kažem da sam samo prevodio takve knjige, ali te me
najviše zanimaju.

Foto: Privatna arhiva

 

 

2020. godine si otvorio izdavačku kuću ''Slavitude'', kako je vidiš u budućnosti?

''Slavitude'' je otvoren u kontinuitetu jedne avanture koju sam započeo 2019. godine sajmom slavistike. To me je dovelo do otvaranja udruženja i izdavačke kuće sa kojom sam objavio dosad jedan regionalni zbornik u kojem sam uvrstio 35 pesnika, jednu dramu Aleksandra Gatalice i našu prvu autorku koja piše na francuskom i dolazi nam iz Bosne, Hanu Hot.
Odskoro mi se pridružile nove kolege i zajedno vodimo uredničku politiku ''Slavitude''. Možete očekivati tri zbirke pesama u oktobru, ''Malo prisustvo '' Aleksandre Batinić, ''Osam sekundi
dvorišta'' Šimona Cubote i ''Razglednice iz prašnjave republike'' Lidije Deduš. A 2023. očekujte drugi i treći tom Nove BHCS poezije, kao i antologiju naših starijih pesnika.
Sad sam još tu, ali će uskoro drugi da preuzmu Slavitude, verujem da sam svoje odradio i da je vreme da drugi imaju priliku, ''Slavitude'' je više od izdavačke kuće, to je jedan koncept koji može i mora da živi bez mene. A ima zavidan položaj, vezu sa Sorbonom, mislim da je to
najvažnije sačuvati.

 Organizujete trenutno konkurs za najbolje prozno delo objavljeno 2021.-2022. godine u regionu, da li nam možete malo više reći o tome?

Pre godinu i po dana smo imali konkurs za najbolju zbirku pesama, bilo je preko 300 prijavljenih pesnika i tad smo shvatili koliko je važno dati priliku našim piscima. Tako smo i mnoge upoznali.
Nismo se previše bavili prozom i shvatili smo da je došlo vreme. Objavili smo konkurs i imali oko 70 prijavljenih prozaista iz bivše Jugoslavije, odličnih pisaca, žiri je bio na slatkim
mukama. Nisam očekivao toliko poznatih izdavača poput Imprimatura, Buybook-a, Geopoetike, Derete, Partizanske knjige, Lagune itd… Skoro je objavljen širi izbor, a ove
nedelje možemo očekivati i uži. Pobednik će biti preveden na francuski, ''Slavitude'' će objaviti
prevod i knjiga će biti u prodaji u Francuskoj gde ćemo je naravno i promovisati.

Kakvi su tvoji planovi za dalji rad na polju književnosti?

Iskreno, mislim da dolazi vreme da na viši nivo podignem svoj rad i da jednostavno bude na polju kulture. Vidim sebe u ministarstvu Kulture, vidim sebe u francusko-srpskim odnosima, verujem da ne postoji profil koji je sličan mom. Više puta mi je rečeno da moram da budem strpljiv, ali ne vidim poentu, želja je tu, trenutno se bavim time i u ovom trenutku mogu zaista da doprinesem razvitku srpske kulture, ne samo u Francuskoj, nego i u celom svetu. Žan
Amadu je jednom rekao: ''Nikada ne ostavljajte vreme vremenu. Ono to iskoristi''.

BONUS VIDEO: 

 

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".