Nakon izgubljenih izbora 24. septembra 2000. godine, širom Srbije su počeli masovni štrajkovi, što je bila uvertira za masovni protest 5. oktobra koji je organizovala Demokratska opozicija Srbije (DOS).
DOS je bila grupacija 18 političkih stranaka, činili su je lideri, donosila je ključne odluke, o tome kako se suprotstaviti vlasti Slobodana Miloševića, a zatim i o potezima novih vlasti.
Vojislav Koštunica, predsednik SRJ posle petooktobarskih promena je bio zajednički kandidat DOS-a i široko je smatran za faktor jedinstva, nešto između dve struje, umerena i najbolja protivteža Slobodanu Miloševiću.
Politički akteri petooktobarskih promena su na današnji dan ili neaktivni, a neki nisu među živima. Jedan deo aktera koji je aktivan se nalazi na različitim krajevima političkog spektra.
Ključne ličnosti 5. oktobra nisu više u političkom životu Srbije.
Zoran Đinđić, lider Demokratske stranke i premijer Srbije posle izbora 2001. godine je ubijen u atentatu ispred zgrade vlade Srbije 12. marta 2003. godine.
Vojislav Koštunica, predsednik SR Jugoslavije i kasnije premijer Srbije, povukao se iz javnog života posle političkog sunovrata njegove partije - Demokratske stranke Srbije.