Poslednji NATO samit u Madridu, zvaničnici zapadnih zemalja su proglasili istorijskim, a generalni sekretar alijanse Jens Stoltenberg je istakao da je u pitanju transformativni i dalekosežni samit. On je predvideo da će donesene odluke dovesti do osiguranja mir, spreči sukobe i zaštiti svoje građane i vrednosti. 

Na ovaj sastanak NATO članica reagovao je list Politiko u tekstu pod naslovom "Da bi spasili NATO, treba ga uništiti".

Ipak, iza idile međusobnog tapšanja po ramenu i hvaljenja, moglo se videti da je zajedništvo saveza možda dugo kilometar, ali je duboko samo centimetar, ističe Politiko. Pored toga, navodi se da kolektivni osećaj smisla postojanja NATO-a varira između 30 zemalja članica.

To što su članice proglasile Rusiju za "najznačajniju i direktnu pretnju" više je isticanje očiglednog nego što je naznaka neke velike strategije, ocenjuju u Politiku.

Erdoganova ucena

Privlačenje Švedske i Finske u Savez, koje je Stoltenberg proglasio dostigućem, više je rezultat nečega što bi se moglo nazvati ucenom od strane Redžepa Tajpa Erdogana nego uspešne diplomatije s ciljem međusobnog pomaganja u odbrani, pišu u Politiku, navodeći da je turski predsednik te dve države držao "za taoce" kako bi od SAD-a dobio ono što je želeo, a to su novi avioni F-16.

Foto: Tanjug/AP

 

Takve mahinacije i dogovori ispod stola čine to da NATO deluje više za pružanje zaštite nego zajednica koja deli iste vrednosti, piše Politiko, pitajući se može li se uopšte računati da bi Turska poslala svoju vojsku u slušaju da dođe do ruske invazije na baltičke zemlje. NJihov odgovor je teško.

U Politiku navode da članstvo Erdogana i mađarskog premijera Viktora Orbana u Savezu ne potkopava samo tvrdnje NATO-a da se radi o zajednicu koja deli liberalne vrednosti, nego ih i ismejava, a oni nisu jedini koji potkopavaju NATO-ov legitimitet.

Do, kako piše Politiko, ruske invazije na Ukrajinu 24. februara, Francuska i Nemačka su fantazirale o "strateškoj autonomiji", odnosno oslobađanju od američkog uticaja i preuzimanju brige Evropljana o sopstvenoj sigurnosti. Kako se navodi, samo par nedelja pre ruske operacije, istaknuti nemački zvaničnici, uključujući ministarku spoljnih poslova Analenu Berbok, zahtevali su od SAD da sa nemačke teritorije povuče nuklearne bojeve glave. Napad na Ukrajinu doveo je do toga da su nemački političari, koji su godinama ignorisali apele Vašingtona da prestanu da drže nemačku vojsku "na dijeti" i počnu da doprinose vojnom Savezu, preko noći postali veliki zagovornici NATO-a.

Foto: Profimedia

 

Ta nova predanost NATO, ocenjuju u Politiku, rezultat je straha, a ne uverenja, i lepak koje povezuje Savez nije jedinstvo vizije, već instinkt članica da se sakriju pod američki nuklearni štit. To nije dovoljno da bi Savez održao zajedništvo, pogotovo zato što Vašington počinje da sumnja da ostali članovi žele da se njima prepustiti najteži posao.

NATO mora da se trgne

Reakcija na, kako Politiko piše, rusku invaziju na Ukrajinu, koja je najveća prietnja od Drugog svetskog rata, nije bila ujednačena među zemljama članicama NATO.  Dok su neke, poput Poljske, baltičkih zemalja, SAD i Velike Britanije vrlo darežljive s vojnom pomoći i podrškom, druge nisu ni približno toliko predane naoružavanju ukrajinske vojske. Dobar deo evropske javnosti podeljen je oko toga koliko daleko treba ići u suprotstavljanju Putinu, delomično zato što njihove Vlade nisu usuglašene oko stupnja ugroženosti celog kontinenta od strane Rusije.

Ako Ukrajina nastavi da gubi teritoriju i ljudske živote jer joj nedostaju sredstva za odbranu, krivica će biti upravno na dušu NATO pakta, ocenjuju u Politiku.

SAD na odbranu troši 3.5 odsto BDP-a, što je više nego dvostruko od nekih članica NATO. Američki predsednik DŽo Bajden promenio je smer u odnosu na prethodnog predsednika i najavljuje veću vojnu prisutnost Amerike u Evropi. Ipak, kako pišu u Politiku, ne postoji garancija da bi neki budući predsednik SAD-a mogao da nastavi sa Bajedenovom politikom prema alijansi.

Foto: AP

 

To ne znači da će se SAD povući iz NATO, ali zbog problema s Kinom, moglo bi značiti da će manje brige voditi o stanju u Evropi. Zato NATO, kako predlaže Politiko, treba da sprovede radikalnu reformu, da prestane da se oslanjati isključivo na SAD i proterati iz Saveza članice koje ne poštuju osnovne demokratske norme. Isto tako, članice koje ne ulažu dovoljno u sopstvenu odbranu, pišu u Politiku, treba usmeriti da sigurnosne garancije potraže negde drugde, izvan Saveza.

Kako zaključuje Politiko, u vojnim krugovima taktika uništenja grada kako bi ga spasili je kontroverzna. Međutim, u slučaju NATO, ne postoji druga opcija.

BONUS VIDEO:

 

 

 

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".