Ona je ostavila neizbrisiv trag na estradnoj sceni tadašnje Jugoslavije. NJena raskošna boja glasa i seta koja se u njemu osećala osvajala je publiku gde god bi se pojavila. LJudi su uz njene pesme tražili utehu za tugu, bežali od stvarnosti ili se jednostavno prepuštali sevdahu i uživali u emociji koju je pružala.

Foto: V. Danilov

 

 

Međutim, njen put do zvezde nije bio lak. Na početku se činilo da je ceo svet njen, da je postigla sve u životu. U " Topoli" je imala plaćen stan i hranu, i uz to platu od dvadeset hiljada dinara. Ali brzo je shvatila svoj jadan položaj usred kafanskog dima, među pijanim i zamagljenim pogledima onih koji su je pratili u ritmu razbijenih čaša. Morala je sve češće da bude branjena od grubih nasrtljivaca. Posle "fajronta", sedela je zgrčena u svojoj sobi i plakala. Tada je počinjala da shvata čađavi svet kafane i čamotnu dušu svog oca Mehmeda.

 Pokušala je bar stid da zakloni iza lažnog imena. Nije mogla više da bude Dobojka, ni Zilha, ni Gara. Uzela je ime Silvana. Nekada u Doboju, posle filma "Gorak pirinač", drugovi i drugarice u školi govorili su da liči na Silvanu Mangano. I zvali su je Silvana. Nije to ime zaboravila. Sada joj je bilo zgodno da sakrije iza njega svoju ličnost, svoje poreklo, svoju poljuljanu veru i nade..

Foto: Arhiv Novosti

 

 

Poslednjih godina kao da je neprestano predosećala predstojeću nesreću.  NJene izjave o budućnosti koje se plaši shvatane su u ono vreme kao izraz nezadovoljstva, nestalog usred profesionalnih neuspeha. Ipak njena pitanja "Šta će biti sutra", "Da li će sutra uopšte biti?" - mogla je shvatiti tek posle oktobarske tragedije na autoputu. Priča se da je te 1976. godine Silvana naglo počela da se interesuje za okultne pojave. Uhvatila ju je prava manija gledanja u šolju, gledanja u karte... Obilazila je čak i neke "proroke" i "proročice". Interesovala se za astrologiju, za telepatiju...Neki hodža joj je, kažu, predvideo skoru nesreću.

Foto: Arhiv Novosti

 

 

 Sve te slutnje Silvana je htela da proveri kod vidovite Bugarke Vange, o kojoj je kod nas svojevremeno dosta pisano. Prilika za to pružila joj se kad je u avgustu 1976. godine s grupom naših estradnih umetnika gostovala u Bugarskoj.

 Morale su, kažu, bugarske vlasti intervenisati da je Vanga primi preko reda. Ipak, taj susret je bio krajnje neprijatan. Vanga je sedela okrenuta licem prozoru, kao da svojim slepim očima gleda kroz prozor.

"Ti si, znači, ta pevačica" - rekla je u jednom trenutku vidovita žena i domah dodala: - "Sedi i ćuti, pričekaj malo."

Dugo su ćutale, a onda je Vanga odustala od pokušaja da pevačici gleda sudbinu. Isprekidanim rečenicama skratila je susret. 

"Ništa!" - Rekla je. - Ne treba ništa da pitaš. Ne želim da govorim s tobom. Ne sada. Idi i dođi kroz tri meseca."

Uzrujana, sa suzama u očima, Silvana je krenula napolje, ali ju je glas vidovite žene zaustavio na pragu. 

"Čekaj, U stvari, nećeš moći da dođeš...Idi, idi... Ako budeš mogla, dođi."

Foto: Arhiv Novosti

 

 

Očajna, pevačica je kolegama pričala o susretu sa Vangom. Nemir koji je već duže vremena osećala. nije je napuštao. Katkad ga je prigušivala izlivima iznenadne veselosti, kao i uoči svog poslednjeg putovanja. U ozbiljnim trenucima, umela je da kaže: "Ja sam veliki pesimist!"

Nažalost reči proročice Vange da neće moći da dođe su se obistinile - Silvana je poginula u saobraćajnoj nesreći 10. oktobra 1976. godine, samo dva meseca nakon susreta sa Bugarkom.

(Arhiv Borbe, Sabor 1986.)

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".