MG 42 (Mašinengever 42, ili Šarac) je mitraljez korišćen u Vermahtu, konstruisan u fabrici Mauzer 1942. godine kao zamena za MG 34. Bio je standardni mitraljez u nacističkoj Nemačkoj i jedan od ikona Vermahta tokom Drugog svetskog rata.

Foto:Profimedia

 

Sa svojom velikom brzinom paljbe, snažnim metkom i prepoznatljivim zvukom postao je jedan od najboljih mitraljeza tokom rata. Saveznički vojnici su zbog reskog zvuka ispaljivanja mitraljezu dodelili nadimak cepač čaršava.

Osim u pešadiji korišćen je i na vozilima kao protivavionski mitraljez i dodatno naoružanje.

Do početka Drugog svetskog rata, Vermaht je imao MG 34 stvoren ranih 1930 -ih kao jedan mitraljez . Uprkos svim svojim zaslugama, imao je dva ozbiljna nedostatka: prvo, pokazalo se da je veoma zahtevan za veštine operatera i kvalitet municije; drugo, bilo je izuzetno skup za proizvodnju, što nije dozvoljavalo da se podmire sve veće potrebe trupa za mitraljezima.

MG 42 je kreirala „Fabrika metala i lakova Johanes Grosfus“ u Dobelnu. Dizajnirali su ga: Verner Gruner i Kurt Horn. Mitraljez je bio namenjen da zameni mitraljeze MG 34. Usvojen je od Vermahta aprila 1942 . Mitraljez je pušten u proizvodnju u samoj fabrici Grosfus, kao i u fabrikama Mauser-Verke, Gustloff-Verke i drugi. Proizvodnja MG 42 nastavljena je u Nemačkoj do kraja rata, sa ukupnom proizvodnjom od 400.000 mitraljeza.

U Španiji su se mitraljezi MG 42 proizvodili najmanje do ranih 1980-ih.

MG 42 je razvijen pod specifičnim zahtevima: morao je da bude što je moguće jeftiniji za proizvodnju, pouzdaniji, i sa velikom vatrenom moći - do 20-25 metaka u sekundi ili više, što se postiže relativno visoka brzina paljbe. Iako su u dizajnu MG 42 korišćeni neki delovi mitraljeza MG 34, generalno se radi o originalnom sistemu visokih borbenih karakteristika. Veći obim proizvodnje mitraljeza postignut je zahvaljujući širokoj upotrebi tačkastog zavarivanja: kutija je, zajedno sa kućištem cevi, izrađena štancanjem od jednog komada. Da bi pojednostavili, napustili su mogućnost uvlačenja trake sa obe strane oružja, mogućnost dodavanja magacina i prekidača za režim vatre. Kao rezultat toga, broj delova je smanjen na 200. Kao rezultat toga, cena MG 42 u odnosu na MG 34 smanjena je za oko 30%, a potrošnja metala za 50%. U poređenju sa MG 34, MG 42 je imao svoje nedostatke – nemogućnost vođenja jedinačne vatre i manji „vek trajanja“ mitraljeza. Ovi nedostaci su bili rezultat jeftinijeg dizajna.

Foto:Profimedia

 

NEMAČKI PADOBRANAC:

Nemački padobranac iz 11. vazduhoplovnog korpusa MG 42 (1943)
Mitraljez MG 42 radi na principu trzaja cevi. Sastoji se od sledećih glavnih delova i mehanizama: bure sa kutijom za kućište; bipod; povratna podloga sa kundakom; zatvarač; mehanizma za zaključavanje, dovod, šok i okidač. Zatvarač se zaključava valjcima, koji su bočno postavljeni. Ulogu glavne opruge obavlja povratna opruga. Mehanizam okidača nalazi se u rukohvatu za upravljanje vatrom i dozvoljava samo rafalnu vatru.

HLAĐENJE

Kao i kod mitraljeza MG 34, problem pregrevanja cevi tokom dužeg gađanja rešen je zamenom. Cijev je puštena otkidanjem posebne kopče. Promena cevi zahtevala je od 20 do 30 sekundi, u zavisnosti od iskustva mitraljezaca.

KARAKTERISTIKE:

Masa: oko 11kg

Kalibar: 7,92h57mm

Foto:Profimedia

 

Režim vatre: Rafalno

Brzina vatre: od 900 do 1500 metaka u minuti

Brzina zrna: 755m/s

Maksimalni efektivni domet: 1000m

BORBENA UPOTREBA:

- Drugi svetski rat
- Alžirski rat
- Bizertska kriza
- Oslobodilački rat Bangladeša
- Portugalski kolonijalni rat
- Jugoslovenski ratovi
- Prvi rat u Kongu
- Sirijski građanski rat
 

BONUS VIDEO:

 

 

 

 

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".