Ovaj spomenik podignut je 1881. godine knezu koji je ubijen u atentatu 1868. godine. Bilo je to vreme pristalica dve dinastije, Obrenovića i Karađorđevića, koje su se smenjivale prevratima i atentatima. Zašto se mesto kod spomenika najprosvećenijem i najmodernijem srpskom vladaru danas prepoznaje po konju?

Odgovor na naše pitanje nalazi se iza Spomenika knezu Mihailu, za stolovima nekadašnje kafane „Dardaneli”. Kafana „Dardaneli” bila je boemsko mesto kao namešteno preko puta „Narodnog pozorišta”. Najbolji opis kafanske klijentele dao je njen stalni posetilac Branislav Nušić, koji je zapisao: „Od književnika ja sam zapazio još Đuru Jakšića kod ’Dardanela’. Inače, Glišić bi vrlo često prelazio iz svoje male dramaturške ćelije, te pio kafu ovde. Tako isto tu su stalni gosti bili Brzak, Vlada Jovanović, Sremac, Dragutin Ilić, a Janko i Vojislav, kao i docnije Mitrović i Domanović, kao da nisu nikad ni micali odatle. Mogao si ih tu u svako doba dana i noći naći. Kraj književnika i glumaca, kod ’Dardanela’ je bilo zborište i svih ostalih boema, kakvih je bio pun Beograd toga doba. To su bili vedri, veseli i duhoviti ljudi, koji su pretpostavljali ’društvo’ svakoj drugoj dužnosti u životu. Niko od njih nije bio visoki činovnik državni, veliki predstavnik čaršije. Bili su to većinom ljudi ’poneseni pa pušteni’, ljudi koji su dogurali do pola puta pa ih mrzelo dalje da se more, te ugazili zarana u život kao praktikanti raznih nadleštava ili članovi pevačkih društava ili mali trgovčići, posrednici ili, najzad, ljudi koji stalno žive u očekivanju nečeg, teturajući iz dana u dan. Sve su to inače ljudi dobra srca, druželjubivi, uvek spremni za šalu i nepopravivi ljubitelji umetnosti i umetnika. Tih ljudi bilo je uvek puno kod ’Dardanela’, i oni su se sa svima poznavali, svakom prilazili, uz svaki sto sedali i na sve pristajali.”

Foto:novosti/N.Paraušić

 

Kafana je srušena 1901. godine, kada je i nastala grupna fotografija kao kolektivna uspomena za razglednicu „Pozdrav iz Beograda – pred Dardanelom”. Na mestu prizemne zgrade sa kafanom i nizom dućana sagrađen je „Narodni muzej”. Inteligencija onoga doba nije gubila vreme, ili nije smela, da šeta i smišlja parole. Onovremena elita je u kafani „Dardaneli”, kritikujući dinastiju Obrenović i gledajući pozadinu konja koga jaše knez Mihailo Obrenović, uz „meku” rakiju, smislila mesto svog okupljanja: „kafana kod konjske guz…”.

Rugajući se svojoj dinastiji, inteligencija onoga doba ostavi sadašnjoj u nasleđe pristojniji naziv: „kod konja”. Mali broj prolaznika ili onih koji zakazuju viđenje, osim turista, kojima, verujem, vodiči to naglase, znaju da ruka bronzane figure kneza Mihaila Obrenovića na konju ispružena ka jugu pokazuje na još neoslobođene krajeve Stare Srbije. Stara Srbija je geografski termin nastao u 19. veku buđenjem nacionalne svesti posle oslobođenja Kneževine Srbije, za oblasti koje su činile jezgro srednjovekovne Srbije. Ove oblasti su ostale pod turskom vlašću i obuhvatale su Rašku, Kosovo i Metohiju i Vardarsku Makedoniju.

Danas se u središtu Stare Srbije, u Prištini, nalazi spomenik živom Bilu Klintonu, bivšem predsedniku SAD.