Ako se pogleda hronologija izraelsko-palestinskog sukoba, Hramova gora kao polazna tačka obnove konflikta nije novost. S obzirom na istorijski i verski značaj koji se sudaraju na tom prostoru, jasno je da se radi o lako zapaljivom materijalu.

Muslimanski vernici smatraju da se sa ovog mesta prorok Muhamed popeo na nebo, dok Jevreji tvrde da se na ovom mestu božje prisustvo manifestuje više nego na bilo kom drugom.

Uske uličice koje okružuju Hramova goru, kao i njen plato ovih dana su popunjeni kamenicama, kanisterima za suzavac, komadima razbijenog stakla, ponekom čaurom bojeve municije ali i tragovima krvi.

Najnoviji sukobi između izraelske policije i palestinskih demonstranata u Starom gradu ponovo aktuelizuju hronološki pregled sukoba u najosetljivijem delu Jerusalima.

Činjenice su neumoljive, i one ukazuju na osetan potencijal Starog grada za raspršivanje sukoba širom zemlje. Obilazak Hramove gore od strane izraelskog premijera Arijela Šarona septembra 2000. godine, izazvao je revolt lokalnih Palestinaca.

Ova predizborna avantura dovela je do „Druge intifade“ (intifada – ustanak na arapskom), koja je po obimu i intenzitetu bila daleko tragičnija od prve (1987-1993). Talas nasilja trajao je pet godina, obeležen bespoštednim uličnim borbama i samoubilačkim bombaškim napadima.

Šaron je na talasu radikalne politike prema palestinskom pitanju dobio izbore, ali je pobeda koštala preko 4.000 života. Na vojnu i obaveštajnu superiornost Izraela, Palestinci su odgovarali bombaškim napadima u tržnim centrima, javnom prevozu i noćnim klubovima, održavajući začarani krug nasilja bez kraja.

Da Hramova gora ne trpi uniformisana lica, pokazala je i prethodna godina: ulični sukobi oko Al-Akse, prouzrokovani upadima policije i deložacijom šest palestinskih porodica prerasli su u pravi rat od 6. do 21. maja.

Hamas je iz pojasa Gaze raketirao sve veće izraelske gradove. Ratno vazduhoplovstvo i artiljerija uzvratili su istom merom. Gustina naseljenosti Gaze prouzrokovala je brojne civilne žrtve usled vazdušnih i artiljerijskih napada, a epilog dvonedeljnih borbi bilo je preko 400 poginulih.

Danas, kada su međuetnički odnosi oko Hramove gore po ko zna koji put nadraženi, strah od trećeg čina intifade je potpuno opravdan. No, učiteljica života je ostavila mnoge tragove duž Starog grada.

Na Tel Avivu i Ramali je da ih slede kako bi prevenirali reprizu nemilih događaja iz prošlosti, ako je to uopšte deo njihovih političkih ambicija.

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".