Brojne njegove kolege su govorile o njemu i mnogi su se oprostili veoma emotivnim rečima.
Glumac Voja Brajović podelio je nekoliko misli slavnog reditelja, kao i neobičnu priču o gubitiku kovčega i neprijatnost oko preuzimanja posmrtnih ostataka.
- Dejan Mijač filozof, hrabri reditelj, nenadmašni cinik. Uspeo je da svoja razmišljanja o čoveku i društvu iskaže svojim pozorišnim režijama. Ja sam ovde odabrao nešto što je njega jako okupirala u njegovim mislima, a to je o Čehovu. Ovo su neka njegova razmišljanja: “Oko Čehova se stvarala prva velika klanica oko njegovih ideja. Treba u tom trenutku popraviti svet, a Čehov na to kaže svet je u zlu usnuo. Zanimljivo je da se na ruskom lekar zove vrač. Vradžbina u suštini znači da nema pomoći. Postoji teza šta je bolest, a šta je svet”. Zato su u njegovim dramama doktori tako bespomoćni. Dejan je naš Čehov. Lečio je pozorište - rekao je Brajović.
- Ćerka Dejana Mijača, Maja, otišla je da uzme sve ono što se podrazumeva, umrlicu... Ispostavilo se da je u toj umrlici nepostojeći broj i da ne može da se izvrši preuzimanje tela i sve što se tiče sahrane. Naravno, direktorka Tamara Vučković (direktorka JDP, prim. aut.) okrene telefone, pronađe vezu sa tom administracijom. Ona je pitala kako je to moguće i tako dalje, da bi ispalo da su brojevi prepisani iz zdravstvene knjižice, ne iz lične karte. Pozovemo mi tamošnjeg doktora, objasnimo o čemu se radi, on se potrudi da to sredi, oni naravno promene taj broj, i kažu da ta umrlica nema sada nekog značaja jer je porodica već preuzela telo i telo više nije u bolnici. Naravno, tu je Maja, tu smo svi, Tamara ponovo zove 17 puta jednu administraciju, drugu administraciju... Ja pozovem ponovo doktora: "Ajde, molim vas, pogledajte, tamo nešto nije u redu", on kaže: "Dobro, nemoguće je, ali pogledaćemo" i otišao da proveri. Posle izvesnog vremena on se javlja i kaže "Dragi Vojo, porodica je preuzela telo" - priča Voja i nastavlja:
- Tu je Maja pored mene, sem ako Dejan nije živ, pa vam je pobegao, hvala Bogu iz te bolnice... Oni su se izvinjavali i onda su rekli da su ga pronašli. "Eto i posle smrti je morao da režira", bio je komentar Mijačevog brata na celu peripetiju... I to da režira kafkijansku sudbinu administracije i posebnost - rekao je Voja.
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Pogledaj galeriju
Da podsetimo, komemoracija je završena velikim aplauzom kojim su kolege ispratile preminulog režisera.
Među govornicima je bio i njegov student i proslavljeni reditelj Egon Savin.
- Glumac najbolje glumi ono što najbolje razume. Dejan je tražio da sagledamo dubinu ljudske duše. Sterija i Mijač su tako stvorili "Pokondirenu tikvu"- otkrio je Savin.
Glumci, prijatelji i kolege okupili su se u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, a među prvima su stigli: Nebojša Ilić, Ceca Bojković, Petar Benčina, Branka Petrić, Katarina Žutić, Paulina Manov, Vladimir Kostić, predsednik SANU...
Branko Cvejić se takođe govorom oprostio od Mijača.
- Kad je počeo da radi u JDP-u, bio je već ovenčan slavom. Pozorište je za njega bila umetnost igre, ali uvek promišljena. NJegova umetnost je bila slobodna, ali i surova - rekao je Cvejić i govor završio sa: Doviđenja, Dešo, videćemo se u nekoj novoj podeli, biće to gromoglasna podela.