Rođena 1926. u Lenjingradu (današnji Sankt Peterburg) kao Nina Sergejevna Kulagina, slabo obrazovana devojka koja se pridružila Crvenoj armiji u 14. godini. Kulagina je služila kao radio operater u tenku dok nije ranjena krajem rata. 

Ona je nakon rata stekla je porodicu i do sredine šezdesetih godina živela je skroman i povučen život, a onda su se neke njene moći razvile do te mjere da je postala senzacija Sovjetskog saveza.

Kulagina je tvrdila da je prva u sebi otkrila sposobnosti za koje je verovala da ih je nasledila od svoje majke kada je shvatila da se predmeti kreću po njenoj volji kada je ljuta. Rekla je da je trebalo neko vreme za meditaciju da bi se manifestovala, očistila vaš um od svih misli. Kulagina je rekla da je, dok se koncentrisala, osetila bol u kičmi, a vid joj je bio zamagljen. Zapaženo je da su je oluje sprečile u izvođenju telekinetičkih akcija.

Zbog toga je privukla pažnju sovjetskih naučnika. U januaru 1964. godine pojavila se prvi put u javnosti i to na naučnoj konferenciji neuropatologa, psihijatara i psihologa u Lenjingradu. Nina Kulagina je tada prvi put javno pokazala svoje sposobnosti.

Za vrijeme Hladnog rata, pojavili su se brojni nijemi crno-bijeli filmovi u kojima je Nina pomjerala objekte na stolu. Filmovi u kojima su izvođeni ovi psihokinetički eksperimenti su sprovođeni pod strogo kontrolisanim uslovima sovjetskih vlasti.

U to vreme je navedeno da je čak 40 naučnika, uključujući i dva dobitnika Nobelove nagrade, pregledalo ženu i utvrdilo da su njene moći stvarne.

Jedan takav film je prikazivao grupu istraživača koja je razbila jaje u tanku punom vode. Kulagina je uspela da razdvoji žumance od belanca i pomeri ih ka suprotnim krajevima tanka.

Senzori postavljeni na njeno telo su pokazivali da je mogla da povisi svoju telesnu temperaturu i rad srca, ali i intenzitet svojih moždanih talasa i elektromagnetnog polja.

NJen najpoznatiji test se odigrao sedamdesetih godina prošlog veka, kada su naučnici želeli da vide da li Kulagina može da deluje i na živu materiju, kao što su ćelije, tkiva i organi.

U slani rastvor je postavljeno žablje srce koje je kucalo pomoću dve elektrode koje su dovodile električnu struju. Naučnici koji su prisustvovali eksperimentu su naveli da je Kulagina prvo učinila da srce kuca brže, zatim sporije i da ga je na kraju u potpunosti zaustavila. Prema sovjetskim lekarima koji su je pratili, Kulaginin puls se dramatično povećao tokom sedam minuta koliko joj je trebalo da mentalno zaustavi žabino srce. Bilo joj je potrebno 20 minuta da se pripremi za vežbu.

Srećom, nije mogla tako da deluje na ljudsko srce. Kulagina je rekla da je bilo koji pokušaj da kontroliše deo ljudskog tela bio štetan po nju, tj. da je stvarao određenu fizičku nelagodnost.

Iako su je mnogi optuživali da je prevarant, to nikada nije dokazano. Jedna zanimljivija teorija ukazuje na to da su njene moći bile lažne i da su filmovi bili dio sovjetske propagande s ciljem da se zastraše SAD. Na kraju krajeva, nikome ne bi bilo svejedno saznanje da neprijatelj ima vojsku sa psihičkim moćima.

Slučaj Nine Kulagine služi kao podsetnik da su se najčudnije teorije pojavljivale u doba paranoje oko Hladnog rata.