Početkom 40-ih godina prošlog veka rat je zahvatio skoro čitavu Evropu. Do proleća 1941. pale su redom Poljska, Danska, Norveška, Francuska, Holandija, Luksemburg, Belgija. Borbe su se ubrzo prelile i na Mediteran, italijanskim napadom na Grčku i nemačkim operacijama u severnoj Africi.

Za to vreme, Kraljevina Jugoslavija uspešno je manevrisala i održavala neutralnu poziciju. Takav stav je vremenom sve manje odgovarao silama Osovine ali i saveznicima, prvenstveno Velikoj Britaniji. 

Tadašnja nemačka politika zasnivala se na reviziji Versajskog sporazuma kojim je okončan Prvi svetski rat i njegovim tekovinama. Takvo gledište predstavljalo je opasnost po opstanak Jugoslavije jer je i sama nastala kao rezultat versajskog prestrojavanja evropskih granica. Takođe, ne bi trebalo isključiti ni faktor revanšizma za poraz i vojno poniženje u Prvom svetskom ratu.

S druge strane, Velikoj Britaniji, koja je uveliko ratovala, bilo je neophodno otvaranje evropskog fronta kako bi se rasteretile njene snage angažovane na Afričkom frontu. Iz tog razloga su britanski vojni izaslanici i diplomate podsticali vojno-politički vrh Jugoslavije na konfrontaciju sa Hitlerovom Nemačkom.

Takav scenario je pogodovao i Sovjetskom Savezu, čije osvajanje je Treći rajh uveliko pripremao pod kodnim nazivom operacija "Barbarosa". Usmeravanjem nemačke pažnje prema drugom ratištu, napad na SSSR bio bi odložen, što bi Crvenoj armiji ostavilo vremena za kakvu-takvu pripremu odbrane.

Okolnosti pred puč

Pritisnuta između čekića i nakovnja, Jugoslavija je imala sve manje prostora da ostane izuzeta iz sukoba. S obzirom na sveža sećanja na Prvi svetski rat, koja su izazivala snažno antigermansko raspoloženje među srpskim stanovništvom, opcija priključivanja silama Osovine imala je potencijal za izazivanje velikih nemira u zemlji.

I pored pomirljivih izjava jugoslovenskih zvaničnika, nemački obaveštajci i diplomate su na terenu uviđali dominantnu antinemačku struju i osudu agresorske politike.

Međutim podrška saveznicima uvukla bi Jugoslaviju u sukob sa daleko snažnijim protivnikom koji je u tom trenutku izbio na njene granice aneksijom Austrije ("Anšlus"). Pogođena unutrašnjim neprilikama u vidu rastućeg hrvatskog separatizma, zemlja nije imala kapacitet da se održi u slučaju napada i bila bi suočena sa strahovitim gubicima.

Stvaranjem Banovine Hrvatske 1939. kao "države u državi", bilo je jasno da Jugoslavija nije prioritet hrvatskom faktoru i da ne može da računa na njega u slučaju eventualnog spoljnog napada.

"Bolje rat nego pakt!"

Uprkos antinacističkim signalima javnosti, delegacija Kraljevine je 25. marta 1941. potpisala protokol o pristupanju Trojnom paktu. Ispred nje stajali su predsednik Vlade Dragiša Cvetković i ministar spoljnih poslova Aleksandar Cincar-Marković.

Dva dana kasnije, grupa oficira koje su predvodili generali Borivoje Mirković i Dušan Simović izveli su puč, uhapsili Cvetkovića i zauzeli sve vitalne objekte u Beogradu. Knez Pavle Karađorđević bio je zbačen, a na presto doveden tada maloletni kralj Petar II Karađorđević.

Na čelu nove Vlade nalazio se general Simović, dok je za potpredsednika imenovan jedan od najvećih srpskih intelektualnih autoriteta tog vremena - Slobodan Jovanović.

Ulice su ubrzo bile ispunjene euforičnom masom koja je uz patriotske pesme skandirala protiv Adolfa Hitlera i Benita Musolinija, uz sada već poznate parole - "bolje rat nego pakt" i "bolje grob, nego rob!"

Martovski puč ujedinio je srpsku javnost, bez obzira na ideološke, političke i druge razlike prisutne u tom trenutku. Srpska pravoslavna crkva na čelu sa tadašnjim Patrijarhom Gavrilom Dožićem podržala je puč, a na ulicama su bile prisutne i pristalice komunističkog pokreta.

Poništavanjem protokola o pristupanju Trojnom paktu, Jugoslavija je iazavala gnev Trećeg rajha. Odmazda je sprovedena opštim napadom sila Osovine 6. aprila 1941. i podelom zemlje na okupacione zone.

Vojska je slomljena posle slabašnog dvonedeljnog otpora, a ključne figure martovskog puča napustile su zemlju.

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".