Stanovništvo grada Pariza, je u svojim od 1860. uvelike nepromijenjenim granicama, procenjuje se na 2.167 994 (popis januar 2006.), ali metropolitansko područje (aire urbaine) naseljava više od 11 milona stanovnika i jedno je od najnaseljenijih područja u Eurozoni.

Naziv Pariz potiče od naziva izvornih stanovnika, galskog plemena poznatog kao “Parizijci”. Grad je bio nazivan Lutecija (ili potpuno Lutecija Parisiorum) za vreme rimske okupacije od prvog do šestog veka, ali za vreme vladavine Julijana Apostate (360. – 363.) grad je preimenovan u Paris.

1. Francuska prestonica ima na stotine vrednih istorijskih građevina, crkava, ulica, trgova i parkova, oko 160 muzeja, 200 umetničkih galerija, oko 100 pozorišta, preko 650 bioskopa i više od 10.000 restorana. Stalno postoji bogata ponuda kulturnih događaja, poput koncerata, izložbi, festivala i modnih izložbi. Dvorci Fontenblo i Versaj (oba u predgrađima) i obale Sene su na UNESKO-voj listi svetske baštine. UNESKO ima svoje sedište u Parizu.

2. Piramida u Luvru, konstruisana 1989. izaziva bes ne samo kod konzervativnih arhitekata, već i kod filmskih radnika. Zašto? Bilo koji reditelj koji želi da snima dvorište Luvra za svoj film, mora da plati honarar i arhitekti Piramide I.M.Peju. Zbog toga se filmski setovi tako rado zadržavaju kod starih spomenika – oni su besplatni. Ako usnimite modernu zgradu, to će biti udarac na budžet.

3. Ajfelov toranj menja visinu zavisno od vremenskih uslova. Zavisno od godišnjeg doba, visina Ajfelovog tornja se menja. I to zbog čiste fizike! Ikona Grada svetlosti može narasti u vis za gotovo 18 cm, zbog rastezanja čelika na letnim vrućinama. Kao što i sami verovatno znate, ovo je najposjećenija pariška turistička atrakcija, sagrađena za vreme velike svetske izložbe koja se održavala u Parizu 1889. godine i toranj je trebao biti uklonjen 20 godina kasnije. Obojen je u tamnije tonove pri dnu i svetlije prema vrhu zbog atmosferske perspektive, a na njegovom drugom spratu nalazi se restoran sa jednim od najlepših pogleda u gradu.

4. Po zakonu, ni jedna od zgrada ne sme nadmašiti visinu od šest spratova. Razlog? “Pour que tout le monde ait du soleil”, odnosno, da bi svi imali sunčane prostorije.

5. Baguette se prave pod strogim pravilima. Francuzi su vrlo ponosni kada je u pitanju baguette i postoje strogi zakoni i recepture koje se moraju poštovati kako bi hrskava korica imala onaj jedinstveni ukus. Zapravo u Francuskoj je postojao zakon sve do 2015., još od vremena revolucije (1798.), koji je pekarima branio da zatvore radnje tokom leta, a da prethodno nisu obaveštene nadležne vlasti! I da, trebate znati da pekare ne rade ponedeljkom. Mnogi to ne znaju pa ostanu gladni. Naravno, postoje neke pekare koje su otvorene, ali te inače nisu prvi odabiri pravih Parižana.

 

 

6. Možete se isplesati do mile volje na obali Sen. Jeste li gledali “Amerikanca u Parizu”? Ako još uvek niste, to vam ostavljamo u zadatak za domaći rad, kako biste iz prve mogli proći test “parižanstva”. A osim uz ovaj klasični mjuzikl, možete se isplesati i na obalama Seine leti, tokom bilo kojeg vikenda, kada su obale pune plesača, od francuskih folklornih plesova do latinoameričkih vatrenijih verzija, poput salse i tanga. Leti se uz obalu Sene postavljanja veštačka plaža sa ležaljkama pa je i leto u Parizu posebno iskustvo.

7. Neka od najpoznatijih obeležja Pariza dizajnirali su Britanci. Filantrop Ričard Volas fontani je 70-ih godina 19. veka postavio oko stotinu fontani, da bi obezbedio žednim stanovnicima ispravnu vodu za piće. U to vreme, većina Parižana je pila vodu iz Sene, koja je istovremeno bila i glavni odvod za kanalizaciju. Razumljivo, mnogi su više konzumirali jeftino vino.

Plašeći se za njihovo zdravlje i trezvenost, Volas je platio da se uvede vodovodna mreža sa ispravnom vodom. Četiri statue na svakoj od njegovih fontana predstavljaju jednostavnost, milosrđe, ljubaznost (dobrotu) i trezvenost (simplicite, charite, bonte and sobriete). Sve su identične jer je Volas želeo da ubedi Parižane da su dobrota i trezvenost ista stvar (nadajmo se).
Pročitajte još...  14 zanimljivosti o Mona Lizi

8. Parižani prave bolji čaj od Britanaca. Ako niste znali, francuska tradicija ispijanja čaja seže još u vremena vladavine Luja XIV., tačnije 1636. godinu, kada je kardinal Mazarin, desna ruka Kralja Sunca, prepoznao koje dobrobiti po zdravlje nosi sa sobom ispijanje čaja. Čajanke su postale dvorska moda, a koju godinu kasnije čaj je stigao u London.

9. Jedna od zabavnih činjenica o Parizu je da je područje Monparnas (Montparnasse) dobilo ime po Mon Parnasus iz grčke mitologije. Parnasus  je mesto gde su živele muze i iz tog razloga je povezan sa mnogim umetnostima, kao što su poezija i muzika, ili učenje. Mnogi studenti književnosti koji recituju poeziju na ulicama Monparnasa  su usvojili ime “(Le) Mont Parnas”.

10. U Parizu postoje tri Kipa slobode. Ako se zaputite brodom po Seinei u blizini Ajfelovog tornja, na ostrvcetu Ile de Cygne ugledaćete Kip slobode ialijansko-francuskog kipara Augustea Bartholdija. Još jedan, ali manji, nalazi se u luksemburškim vrtovima, a treća se malena bronzana replika nalazi u Muse des Arts et Metiers.

11. Iza imena pariskih ulica često se kriju istorijske trivijalnosti. Ako pažljivo pogledate, a ne morate ni baš tako pažljivo, možete videti dve identične table sa imenima ulice na istom zidu, jednu iznad druge. Zašto? Jer su pariske birokrate promenile mišljenje o tome na kojoj visini treba da se postave table i radnici su samo nakačili dodatne table na drugoj visini.

Inače, možda ćete pronaći dva imena ulice, jedan na plavoj tabli, a drugi urezan u kamenu. Naziv na plavoj tabli je ispravan – mnogo imena je promenjeno nakon revolucije, kada je sve sa prizvukom kraljevskog ili religioznog obeležja bilo odmah izbačeno iz mode. U mnogim slučajevima, pak, nisu hteli da se “gnjave” uklanjanjem starog kamenog znaka.

12. Jedna od istorijskih činjenica o Parizu: svake godine Francuzi obeležavaju dan pobune zatvora Bastilje u Parizu, 14. jula 1789. godine. Zatvor je obično držao zatočenima političke prestupnike, ali tog dana u zatvoru je bilo samo sedam zatvorenika i niko od njih nije bio od političkog značaja.
luvr muzej pariz

13. Englez je čovek koji je izmislio parisku visoku modu. A što je još čudnije bio je Englez – Čarls Vort, trgovac iz Linkolnšira koji je otvorio prodavnicu odeće 1858. godine i započeo vladavinu modnog terora koji zovemo visokom modom. Umesto da pravi odeću po narudžbini kao što je bio običaj, on je dizajnirao haljine i govorio damama koje su volele lepu odeću šta je to što bi trebalo da nose u predstojećoj sezoni. I za razliku od današnjih britanskih dizajnera u u Parizu, Vort je bio trezan, a svoje političko mišljenje zadržavao je za sebe. Bio je neverovatno uspešan, čak toliko, da su pariske modne škole zapravo odavale počast ovom emigrantu, bez tvrdnji da visoka moda potiče iz Francuske.

14. Pariz je grad koji broji oko 300 hiljada pasa, što zvanično znači da u Parizu ima više pasa nego dece!

15. Oprezno sa pariskim konobarima. Stvarno su simpatični iako se ponašaju kao besan trener posle nepravedno dosuđenog penala. Oni znaju svoj posao. Ukoliko vas pitaju “da li ste spremni da poručite?” a vi kažete ui a potom oklevate, onda ste očigledno idiot i zaslužujete da vas ignorišu narednih 15 minuta. A ukoliko vas je dvoje i usuđujete se da sednete za stolom za četvoro, očigledno ne umete da brojite. Konobarev gnev ili ravnodušnost su potpuno opravdani. Ali, ako se vratite iz Pariza bez izjave “bože, konobar je bio tako užasan”, bili ste gadno nasamareni.

16. Još čudnih činjenica? Godine 1930. su bili karakteristični stanovnici Il Sent Lui, koji se nalazi u samom centru Pariza. Stanovnici tog dela su ga proglasili nezavisnom republikom.

17. Pariz voli da se predstavlja kao grad sa dobro sačuvanim istorijskom nasleđem, ali zapravo velika količina energije utrošena je za uništavanje arhitekture. Jedan bulevar, na primer, nosi ime svog kreatora Barona Hausmana, čoveka koji je razorio veliki deo srednjovekovnog Pariza 70-ih godina 19. veka i koji je bio toliko bezosećajan da je srušio čak i mesto svog rođenja. A još bizarnije je, što je način obnove osmislio Napoleon Treći nakon posete Engleskoj. Priča se da je bio posebno impresioniran lepotom Sautporta, grada na obali u blizini Mančestera.

18. Jedna od najpoznatijih knjižara na engleskom jeziku u Parizu, Shakespeare & Company, dobila je ime po prvobitnoj prodavnici, koja je bila u vlasništvu Silvije Bič (Sylvia Beach). Ona je objavila roman Uliks pisca DŽejmsa DŽojsa 1922. godine.

19. Zaboravite Monmartr. Ne zbog gondola, već zbog mladih lokalnih hipika koji su otkrili široke gomile šljunka na Bazin de la Viletu u severnom delu grada. Dajte Francuzu malo peska i on će, ili pustiti svog psa da se igra, ili će se igrati loptom, ili oba. Čim im vremenski uslovi dozvole, Parižani se okupljaju u večernjim satima na ovom mestu, naoružani bocama vina i piva i metalnim boletama da bi se igrali boćanja. A ukoliko nemate sopstvenu opremu, bar pored kanala iznajmljuje loptice i ležaljke.

20. Zašto se Pariz zove i Grad svetlosti? To nema nikakve veze sa uličnom rasvetom, ili osvetljenjem Ajfelovog tornja… Svetla, u ovom slučaju, označavaju intelektualce, pozivajući se na visoku koncentraciju pisaca, umetnika i akademika.

21. Pariz voli da se predomišlja. Ektor Gimar je bio veoma “trendi” pariski arhitekta kada je dizajnirao ulaz u metro u stilu Art Nouveau početkom 20. veka. Da li je? Mnogi Parižani su mislili da je dizajn suviše morbidan i erotičan – jedan vrlo maštoviti kritičar je izjavio da duple lampe izgledaju kao jajovodi, a drugi je rekao da zelene ograde izgledaju kao stilizovane kosti. Dnevni list Figaro zahtevao je da se Pariz otarasi “ovih iskrivljenih ograda, grbavih standardnih lampi koje upućuju na metro poput ogromnih žabljih očiju”. Skoro polovina od 141 Gimarovih ulaza na stanice je ili uništena ili premeštena. Danas se Ektor smatra herojem kulture, a tokom života je bio žrtva pariskog promenljivog ukusa.

22. Istorijski kvart Mare je zaista bila močvara (marais – na francuskom jeziku znači močvara). Oživela je u 13. veku kada su monasi ispraznili taj prostor zbog početka gradnje desne obale. Danas taj deo obiluje buticima i klubovima.

23. Nikad ne naručujte kapućino. Prazne stolice na terasama i u baštama pariskih kafića nisu ništa neobično. Možda se lokalno stanovništvo kloni ovih kafića jer cena šoljice kafe izgleda uključuje i let do kolumbijskih farmera gde melju sopstvena zrna, ili zato što je poznato da konobari odugovlače pola sata pre nego što odluče da izađu i posluže vas.

Ali ako se ipak zatekne napolju, a vi znate kako da naručite kafu na pravom pariskom francuskom, stvarno ćete gadno pogrešiti. Inače, kaže se “an edžpres” za espreso, “an alonge” za amerikano, a “an serm” za kafu sa mlekom (koju Parižani ne naručuju). I nemojte naručivati kapućino. Prošli put kad je to neko uradio konobar je odgovorio: Misliš da si u San Francisku?

24. Jedna od najmanje poznatih činjenica o ovom gradu: latinska parola o Parizu glasi: Fluctuat nec mergitur i znači Možete ga bacati talasima, ali neće potonuti!

25. Luvr nije jedino mesto gde se možete diviti umetnosti. Muzej Orsej, bivša železnička stanica, poseduje izuzetnu kolekciju impresionističkih slika. Međutim, tek nedavno su dobile priznanje velike umetničke vrednosti. Prethodni direktor muzeja je bio smenjen 2002. nakon što je rekao da je impresionizam “precenjen”. Javnost (i novi direktor) se nisu složili sa tim i na vrhuncu turističke sezone pogled na Monea može biti veoma osvežavajući. Svaka Moneova kolekcija na koju možete naići u Parizu je pođednako značajna.