To je "posledica" Oliverove ljubavi prema Srbiji i srpskom narodu. Sa našim se istorijskim nedaćama upoznao prilikom raznih poseta našoj zemlji. Oliver je rođen u Ofenburgu gde je kao dečak upoznao Nebojšu, Srbina iz Pančeva, koji mu je ubrzo postao najbolji prijatelj. Od njega je i prvi put imao prilike da čuje o teškim vremenima u našoj zemlji, sankcijama, ratovima, istoriji... Upravo zbog Nebojše u Srbiju je prvi put došao davne 1998. kad je imao 22 godine.

- Sam moj dolazak iz Nemačke u Srbiju je bio komplikovan. Nisam mogao da dođem avionom te sam morao da putujem autobusom preko Mađarske. Trebala mi je i viza preko konzulata u Frankfurtu. Tada sam video posledice ratova i sankcija koji su pogodili Srbiju - priča Oliver.

Ipak, uprkos nedaćama koje su zadesile našu zemlju, u Pančevu je osetio pravi srpski mentalitet koji opisuje jednom rečju - gostoprimstvom. Tada se, moglo bi se reći i zaljubio u Srbiju.

Foto: Zoran Jovanović Mačak

 

 

- Kad sam došao tamo, svi su skočili, bilo im je jako drago što je "Švaba" došao kod njih u goste. Fasciniralo me je to što bi svi oni pre umrli od gladi, ali je bilo bitno da ja iz njihove kuće odem sit. Osećao sam se vrlo dobrodošlo - priča Nemac.

U Srbiju je ponovo došao posle 21 godinu kako bi posetio porodicu svog prijatelja Nebojše, ali i zbog svog prijatelja Aleksendra Dorina, novinara i publiciste, koji je hapšen zbog pisanja knjige o Srebrenici.

Za zapadne medije Srbi su ljudožderi i primitivci

Prethodnih godina dosta toga je saznao o Srbima, padu Krajine, Jasenovcu... shvatajući da zapadni mediji o srpskom narodu stvaraju potpuno pogrešnu i izopačenu sliku.

- Predstavili su Srbe kao primitivce i ljudoždere. Još tada, kad sam prvi put bio u Srbiji, video sam da to što mediji na zapadu pišu nema veze sa onim što sam zatekao kada sam došao. Takođe, slušao sam i od Nebojše o svemu što se Srbima dešavalo, a on je moj prijatelj i njemu sam mnogo više verovao - priča Oliver.

Kako kaže, na zapadu se često ponašaju kao da je njihov narod superiorniji u odnosu na Srbe i Ruse.

Foto: A. Stanković

 

 

- Nikada nisam poverovao zapadnim medijima. Bio sam uveren oduvek da ne može to tako jednostrano da bude. Bilo mi je teško da gledam i kad su se prema Nebojši ponašali ružno jer je druge nacionalnosti - navodi Like.

Pravoslavlje je duhovnije i iskrenije

Oliver priča da ga protestantizam i katoličanstvo nisu nikada privlačili, a sve dok se nije susreo sa pravoslavnim crkvama, ikonama i freskama bio je ateista.

- Prvi put sam bio u jednoj ruskoj pravoslavnoj crkvi u Frankfurtu na služenju uskršnje liturgije i tada me je to privuklo. Pravoslavlje je autentičnije od onog što sam video u Nemačkoj i Švajcarskoj, deluje mi iskrenije, duhovnije. Dok je katoličanstvo nekako mračno i prazno, pravoslavlje je prepuno boja - opisuje Nemac svoje utiske o pravoslavnoj veri.

NJegova porodica dobro je prihvatila odluku da pređe u pravoslavnu veru, a Oliverovom drugu Nebojši, kako kaže sa osmehom, izuzetno je drago. Oliver na desnoj ruci nosi brojanicu koju je kupio u jednoj srpskoj crkvi, a oko vrata lančić sa priveskom na kojem se nalazi Sveti Nikola. NJega je kupio u Ukrajini. Sada, kao pravoslavac, želi da nastavi sa obilaženjem pravoslavnih hramova. Najveća mu je želja da poseti Kosovo i Metohiju i tamošnje manastire.

Foto: Zoran Jovanović

 

 

- Najviše bih voleo da posetim Dečane - priča Like.

Iako Nemac, Oliver smatra da njegova zemlja treba da se izvini Srbiji zbog ratova koji su pratili našu zajedničku istoriju.

- Ako uzmemo u obzir da je Nemačka bombardovala tri puta Srbiju, a Srbija nikada Nemačku, onda je do onih koji su počinili to bombardovanje, tu nepravdu, da se potrude da poboljšaju odnose, a ne do onih koji su žrtve. Bio bi red da usledi jedno izvinjenje od Nemačke Srbiji. Mi Nemci smo poslednji koji treba da pametuju o tim odnosima. Nemci treba da naprave prvi korak - poručuje Like.

Kako dodaje, posebno su ga pogodile priče poput masakra u Pančevu za vreme Drugog svetskog rata, Kosovski boj, ali i priče iz Jasenovca o kojima je pomalo slušao od svog srpskog prijatelja.

Dok veliki broj Srba želi da ode iz Srbije u Nemačku u potrazi za boljim životom, Oliver Like Nemac je iz Švajcarske koji želi da živi u Srbiji.

- Tamo je sve toliko regulisano, oseća se ogroman pritisak, nema spontanosti. U Srbiji je to drugačije, ljudi te puštaju da živiš kako želiš - kaže Nemac.

Ističe da trenutno nema vremena da uči srpski jezik, ali kad dođe u Srbiju čini se da već razume neke reči. Za sada zna da kaže: "dobar dan", "slušaj", "izvini", "hvala", "prijatno", ali i "jedno pivo", "ja sam Švabo", "ja sam pijan", šali se Oliver.

Švajcarce opisuje kao hladne, materijaliste i dvolične, a Srbe kao gostoprimljive i opuštene.

Ipak, gorak ukus u ustima ostavio je taksista koji mu je za vožnju umesto 500 dinara, uzeo skoro 3.000.

- Eto, da ne bude sve pozitivno kod Srba, da ne idealizujem Srbiju - uz smeh kaže Oliver.

Prema svom temperamentu mnogo više podseća na Srbina nego Nemca.

- Sličan sam Srbima po tome što volim da jedem, da pijem, a pre svega mi se sviđa to što su ljudi direktni. Lepše mi je da mi ljudi opsuju majku, ali da bar znam na čemu sam, dok ni u Švajcarskoj, ni u Nemačkoj to nije tako. Kao Srbi više volim život nego materijalizam - ističe Nemac.

U Srbiju će doći opet za dva meseca, a planira da nastavi sa posećivanjem pravoslavnih hramova.

(Telegraf)

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".