Kada je gužva, najveći problem u gradu na Savi i Dunavu je - naći slobodno parking mesto. 

Beograd je danas metropola od oko dva miliona ljudi. Ni ne čudi što je gužva i parkiranje "rak rana" srpske prestonice. Još kada se na sve to dodaju problemi koji se stvore bahatim parkiranjem - jasno je koliko kretanje prestonicom neretko može da bude mučno.

Foto: A. Stevanović Živković

 

 

Beograđani su problem sa bahatim parkiranjem imali i pre skoro 150 godina. Bio je 1. oktobar 1892. kada je prvi tramvaj pušten u promet (od Slavije do Kalemegdana se stizalo za 18 minuta, radio je samo do 9 sati uveče), a prestonica je tada imala 60.000 stanovnika i 6.000 kuća. Grad je bio "ukrašen" blatnjavim ulicama, turskom kaldrmom, niskim zgradama, drvenim plotovima, slabim fenjerskim osvetljenjem...

Tramvaj nije bio na elekrični pogon, vukli su ga konji - Julka i Soko, kojima je upravljao "šofer" čika Brka. Baš kao i danas, njima je noćna mora bila kada se neko bahato parkira - na tramfajskim šinama. Verovali ili ne, u takvim prilikama je tramvaj morao da ide u rikverc. Tačnije, konji su morali da idu unazad i da tako pomere glomazni tramvaj koji vuku.

Zanimljiv je slučaj baš iz 1892. o kom su pisale tadašnje novine kada je jedan rabadžija (nadničar koji prevozi teret zapregom na volovski "pogon") odlučio da stane nasred šina i da odradi posao koji je naumio - da istovari ogrev. Mediji su tada prenosili:

Foto: A. Stevanović Živković, TV Novosti

 

 

"Pre neki dan tramvajska kola su morala stati kod opštinskog suda jer je jedan rabadžija istovarivao drva i nije hteo da se skloni sa šina, iako mu je kočijaš nekoliko puta javljao zviždaljkom. Treba najstrožije kazniti rabadžiju koji zna da, iako ima pravo da svojim kolima prelazi tramvajsku prugu, nema prava da smeta saobraćaju tramvaja, koji se zbog njega morao vraćati unazad..."

Problemi u tadašnjem gradskom prevozu su bili i sa zaustavljanjem tramvaja. Utvrđenih stanica nije bilo, "dovoljno je bilo samo da neko podigne ruku, neka snaša obramicu ili gospodin kišobran, i zaprega bi se obavezno zaustavljala da putnik siđe iz tramvaja ili se u njega ukrca". O takvom jednom slučaju iz pomenute 1892, beogradska štampa je pisala:

"Jedan vozač nije hteo da stane iako mu je čovek mahnuo rukom. Hoće li taj nesavesni službenik biti kažnjen?"

A evo još jednog zapisa iz tog vremena o problemima u gradskom prevozu:

"Neka deca često trče ispred tramvaja i remete mu normalan rad. Da li roditelji znaju šta im deca rade?"

Prošlo je 130 leta od kada je prvi tramvaj prošao Beogradom, a neki problemi i muke čini se kao da su uvek tu...

* Nportal.rs zbog vas daje novi život tekstovima iz bogate novinske arhive "Novosti", a ovaj članak je izašao u "TV Novostima" 1992. godine. *

Za još vesti zapratite nas na našoj zvaničnoj Fejsbuk stranici - budimo "na ti".

Nova dimenzija novosti, vaš "Nportal.rs".